E-građanin

Vladin projekt pod nazivom e-građani trebao bi napokon zaživjeti od 10. lipnja. On bi trebao omogućiti građanima obavljanje poslova s državom elektroničkim putem. Projekt kreće s jednom od svoje četiri faze. Iako je početak projekta bio predviđen za 1. siječanj 2014., zbog nedostatka novca je odgođen.

Uskoro bi šetnja od šaltera do šaltera, vađenje istog dokumenata u više navrata, izvikivanje s druge strane stakla, čekanje u redovima, i sl. trebalo biti dio prošlosti. Iako bi projekt e-građani trebao oživjeti u potpunosti tek do 2017., i ovaj prvi korak me jako veseli.

Useljenje bez dobrodošlice

Nakon svoje prve godine u Hrvatskoj pomirila sam se sa sljedećom činjenicom: Ako me nije birokracija istjerala iz ove zemlje, ništa me neće istjerati. Od same pomisli što sam sve prošla tijekom dugog procesa vađenja hrvatskih dokumenata mi je mučno.

Došla sam iz Argentine sa svom potrebnom dokumentacijom za predaju zahtjeva za primanje hrvatskog državljanstva. Bakina domovnica, mamin rodni list, moj rodni list i hrpa drugih dokumenata. U njima je bilo jasno vidljivo moje hrvatsko podrijetlo, ali je službenici moje nehrvatsko prezime bilo dovoljno da mi uopće ne dopusti predaju zahtjeva.

Tečaj za zamolbe

Tada sam pohađala tečaj hrvatskog jezika - koji sam doduše govorila kad sam došla, ali ga nikada prije nisam pisala, barem ne u službenu svrhu. Tečaj sam iskoristila za okvirno pisanje pustih zamolbi te na njemu upoznala ljude koje su prije mene iskusili frustraciju birokracije i s njima se savjetovala.

Sva sreća pa mi je imao tko pomoći pisati i oblikovati sve te molbe. Čak sam prvi put u životu morala pisati obiteljski životopis - tko, koga, kada. Mislim da sam do dobivanja osobne iskaznice barem 40 puta morala posjetiti MUP, što u Zagrebu, što u Osijeku gdje mi je bilo prvo prebivalište.

Korak u administrativnu budućnost

Nikad mi nije bilo jasno zašto za sve traže rodni list ne stariji od 6 mjeseci, iako se na njemu neće mijenjati ime roditelja, mjesto, pa ni datum rođenja, pa me posebno veseli činjenica da ćemo ga, nakon registracije u FINI i aktiviranja korisničkog pretinca, moći isprintati doma.

Kako najavljuju, za početak ćemo moći primati elektroničke poruke od zavoda za zdravstveno osiguranje, policije ili porezne uprave. Premda mi to zasad zvuči više kao znanstvena fantastika, u budućnosti će, navodno, roditelji tako moći provjeravati ocjene svoje djece i vlastite doprinose, ili mijenjati liječnika, pa sve do e-osobne iskaznice.

Kamion - tvornica argentinskih dokumenata

Od 1. lipnja u Argentini su uveli model internetskog izdavanja tamošnje inačice osobne karte (koja se sastoji od male knjižice i njezine plastične verzije za svakodnevno korištenje). U samo 48 sati zaprimili su preko 100 tisuća prijava za izdavanje novih dokumenata. Ali mene je fascinirala informacija da već neko vrijeme po Argentini kruže kamioni - tvornice osobnih dokumenata.

Oni su opremljeni s 12 šaltera na kojima se primaju zahtjevi, radi se obrada i tiskanje, te osobna iskaznica bude izrađena u istom danu, najkasnije sljedeći dan. Isto tako mogu se predati zahtjevi za putovnice, koje u roku od 15 dana građanin primi na kućnu adresu.

Bilo da se radi o kamionu koji se parkira u kvartu ili nevidljivoj mreži koja nas spaja s čitavim svijetom, imam dojam da su argentinska, pa i hrvatska vlada postale svjesne koliko je potrebno uvesti reda ili barem odati dojam da se ide na ruku onima bez kojih su nitko i ništa - građanima.

                                 ****************************

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.