Što je Europa nama i što smo mi njoj?

Što će nam pokazati Europski izbori? To pitanje sam postavila u jednom u svojih prošlih postova, a prije dva dana sam i dobila odgovore – u Hrvatskoj izlaznost očekivano slaba, s 25% za nijansu veća nego na prošlogodišnjim izborima. Čak se po tome ne nalazimo na začelju EU. Jedino je iznenađenje možda ORAH s jednim osvojenim mandatom.


Na dan izbora naši vodeći političari izražavali su zabrinutost o izlasku birača, još jednom napominjući važnost izbora. No, nisu se baš unaprijed potrudili. Nije dovoljno samo reći da su važni. A možda i sami ne shvaćaju značenje Europskih izbora, budući da se rezultati isključivo gledaju kroz nacionalni aspekt. Kukuriku koalicija dobila je po prstima, premijer Zoran Milanović naglašava da rezultate shvaća kao neku vrste kritike i poticaj za dalji rad. Čelnik dobitničkog HDZ-a Tomislav Karamarko, u obraćanju javnosti nakon objave prvih službenih rezultata čak nije ni spomenuo EU. Govorio je o predsjedničkim i parlamentarnim izborima.


Kandidiram se, ali neću u EU


Također, iako mislim da je dobro da Hrvatska konačno ima, očigledno relevantnu, zelenu stranku, ne sviđa mi se što Mirela Holy ne ide u EU parlament. Dobila je povjerenje 52.375 birača, povjerenje 60% onih koji su glasali za ORAH. Znam da je unaprijed rekla da neće ići u Bruxelles u slučaju da njezina stranka prođe na izborima, no onda nije trebala ni predvoditi listu. U Njemačkoj primjerice kritiziraju već čelnika AfD-a (Alternativa za Njemačku) Bernda Luckea zbog najave da će se povući iz Bruxellesa ako na sljedećim parlamentarnim izborima 2017. uđe u Bundestag. Jer njegov mandat u EU traje do 2019.


Opasnost iz Njemačke?


A kad smo već kod AfD-a, oni su pravo iznenađenje izbora u Njemačkoj, u kojoj su se praktički ponovili rezultati s prošlogodišnjih parlamentarnih izbora. Eurokritički nastrojeni i tek godinu dana star AfD dobio je točno 7% glasova i time 7 od njemačkih 96 mjesta u EU parlamentu. Baš sam jučer čula kako neki izražavaju zabrinutost zbog tog rezultata jer se radi o desničarima. Na temelju svojeg poznavanja prilika u toj zemlji, ne bih se složila.


Sam AfD sebe karakterizira kao centar, naglašavaju da su protiv eura, ali ne i protiv EU. Odbacuju mogućnost koaliranja s Ukipom ili francuskom Nacionalnom frontom (ako mene pitate, oni su prava opasnost). Istina, AfD koketira s desničarima, možda su dobili i glasove iz te scene, ali mislim da razloga za brigu nema. Prava briga u Njemačkoj su neonacisti iz NPD-a – dobili su 1% glasova i jedan mandat. Na ruku im je išla nedavna reforma izbornog zakonodavstva kojom je prag snižen s 3 na 1%.  No, bez obzira na to, realno gledajući i u usporedbi s drugim velikim zemljama u EU, u Njemačkoj je ostvaren za EU najstabilniji i najbezopasniji rezultat. Taj jedan mandat je sramota, ali većeg utjecaja neće imati.


I što sad?


O izlaznosti poput one u Njemačkoj naši političari mogu samo sanjati – odazvalo se gotovo 48% birača čime su Nijemci iznad EU prosjeka od 43%. Vjerujem da će i u Hrvatskoj taj postotak rasti, mada vjerojatno nikad neće doći na njemačku razinu. Sada imamo pet godina da vidimo što u EU rade ili ne rade oni koje smo izabrali ovaj put. I mislim da nam za pet godina neće bit svejedno.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći  i njemačku verziju bloga.