Solarni Stevče

-    Halo, je li to profesor Stevče Arsoski?

-    Reci prijatelju, kako si?

-    Dobro sam, nego reci mojim čitateljima: Tko je to Stevče Arsoski?

-    Ha-ha…to je lijepo pitanje. Jedna skromna osoba koja je uvijek ima želju istraživati nešto novo što god se dešavalo oko njega i to pokušati prenijeti na svoje učenike, animirati ih i na kraju doći do lijepih rezultata u smislu novih poznanstava, novih rješenja u znanosti, u tehnici te u odnosima među ljudima.

-    Koliko dugo radiš u Tehničkoj školi u Sisku?

-    Kao student sam radio '79.-e dva mjeseca a onda sam počeo za stalno '82.-e. i nisam mijenjao radno mjesto jer sam išao i u školu kao učenik pa je to meni u to vrijeme bio vrlo lijep osjećaj. I taj osjećaj me još uvijek drži, meni je još uvijek lijepo raditi u školi s učenicima.

-    Što te posebno ispunjava?

-    Kad uspijem animirati učenike za područje u tehnici koje je jako bitno. Ispunjava me i to kad uspijem kod njih potaknuti timski rad, da svi budu odani prijatelji, da svi skupa napreduju ili u tehničkom ili društvenom području zajednički. Čovjek sâm ne može napredovati nego treba biti nekoliko ljudi oko njega koji će svojom energijom sve to tjerati, sve će to voditi nekom rezultatu i druženju.

-    Jedno takvo druženje je Utrka solarnih automobila, kada se održava druga utrka solarnih automobila hrvatskih srednjih škola

-    Druga utrka solarnih automobila bit će 7.6. u Sisku, službeni dio počinje u 9 sati, gosti i govorancije, nakon toga je u 10 sati start. Vozi se kroz centar grada. Budući automobili još nisu dovoljno tehnički pripremljeni voze jedan nakon drugog pa tko ima najbolje vrijeme u ta tri kruga pobjeđuje i dobiva prijelazni pehar. Ove godine je prijavljeno šest ekipa, pet iz prošlogodišnjeg projekta SOELA od prošle godine a pridružila nam se tehnička škola iz Slavonskog Broda. Postoje najave da će sljedeće godine biti minimalno još 4 ekipe. To je i zamišljeno da to bude okupljanje zainteresiranih nastavnika i učenika koji predstavljaju vozila budućnosti koja su svima dostupna na oko i ruku, da ih svi mogu voziti i isprobati kako bi se svi navikli na solarne i električne automobile.

-    Malo da se vratimo na projekt SOELA, zašto si ga pokrenuo i koji su bili ciljevi?

-    Projekt SOELA je bila moja fiks ideja od prije par godina jer sam htio da napravimo iskorak u organiziranju praktične nastave u tehničkim školama a da to bude nešto atraktivno i zanimljivo. Solarni automobili  su meni bili zanimljivi od prije par godina kad sam pratio utrke u Australiji. Nakon toga se pojavio natječaj Europske unije i ja sam u suradnji sa Sisačko-moslavačkom županijom bio autor tog projekta gdje je bilo uključeno pet škola iz Osijeka, Velike Gorica, Kutine, Zadra i Siska. Svaka je škola imala zadatak da od istih elemenata sastavi solarni električni automobil koji će zadovoljiti tehničke uvjete i prevesti jednog vozača. Osnovni je cilj bio atraktivnom tehnologijom kao mamcem privući učenike da oni malo istražuju i da naprave sa svojim mentorima električni automobil te se natječu u utrci. Utrka je izazvala veliki interes građana. To je bilo nešto novo i lijepo jer utrka solarnih automobila nije nešto uobičajeno. Općenito u Europi postoje utrke solarnih automobila ali utrka srednjih škola ne postoji. Osnovni zadatak je bio da se podigne razina nastave strukovnih škola na višu razinu što smo i uspjeli jer smo uključili oko 200 učenika, 30-tak mentora i stručnih suradnika, dva fakulteta, veliki broj ljudi. Mediji su pratili izuzetno dobro, HRT je to pratio, naročito emisija Eko zona . To je zaista rijetkost da nešto što nije skandal da se prati izuzetno dobro da je odličan odaziv svih medija.
 
-    Vratimo se još malo u prošlost, zašto si sudjelovao u projektu hrvatskog stupa javne rasvjete na obnovljive izvore energije?  

-    Hmmm… to je bilo prije 5-6 godina na prijateljskoj bazi. Osnovao sam jednu tvrtku jer se LED rasvjetom bavim desetak godina. Mi smo to uobličili u ideju solarnog rasvjetnom stupa. Napravili smo stup koji je postavljen na imanju od vlasnika tvrtke i on još uvijek dan-danas radi jedno 6 godina.

-    Dakle to je stup javne rasvjete koji se potpuno napaja iz solarne i energije vjetra?

-    Tako je, energetski neovisni stup za javnu rasvjetu koji iz dva izvora – Sunčeve energije i energije vjetra puni akumulator iz kojeg se napaja rasvjeta na bazi LED tehnologije koja ima malu potrošnju kako sve ne bi trebalo priključivati na javnu elektroenergetsku mrežu. Sve je to bilo interesantno jer ne trebate tražiti suglasnost energetski priključak pa je to sve jeftinije, to je laka građevina koja ne treba neke dozvole. To veoma atraktivno izgleda a račun za javnu rasvjetu je na nuli. Jedan takav stup košta 20 tisuća kuna što je konkurentno i kineskima koji koštaju 3-4000 dolara ali u Kini pa su zapravo uz prijevoz i uvoz skuplji. Kad se postavi nema troškova održavanja osim jednogodišnjeg pregleda. Sve je to puno jeftinije u startu jer nema zemljanih radova za iskop kanala za kabele za priključak klasične rasvjete.
 
-    Zašto nije zaživjela proizvodnja hrvatskog solarnog stupa javne rasvjete?

-    To je bio veliki problem. Tvrtka Aurora Energetika imala je u Dalekovodovim pogonom u Topuskom ugovor gdje postoje veoma stručni ljudi, dakle postoji infrastruktura za proizvodnju. No izgleda da pokretanje proizvodnje nikome nije bilo u interesu. Ja ne znam zašto hrvatski proizvod ne bi bio na hrvatskoj cesti – koliko god to zvuči kao fraza. Obje tvrtke nisu mogle doći u poziciju nekomu pokazati kako to izgleda premda je veliki broj ljudi to vidio, svima je to divno i krasno, sve je na internetu ali klikovi su iz Argentine i Brazila i sličnih egzotičnih destinacija. Mi jednostavno sami sebe ne promoviramo. Recimo to bi moglo biti u hrvatskim nacionalnim parkovima. Bila je jedna studija o LED rasvjeti i solarnim brodovima koju su oni čak i platili… ja te ljude ne razumijem. S jedne strane tamo ne smiju biti brodovi na dizel a jedan solarni brod stoji nezavršen u Brodocentru Sisak jer mi nemamo 50 tisuća za to. Imam osjećaj da se sad time bave svi koji su nešto čuli o tomu pa sad o tomu odlučuju. Ja se s time bavim 25 godina a još uvijek ništa ne znam.

-    Ostavimo tu tugu, radije da spomenemo da je i solarna elektrana na Tehničkoj školi Sisak također jedan tvoj trag.

-    2006. samo dobili europski projekt čiji su uz robotiku i CNC strojeve (kojima škola zarađuje pružajući usluge tvrtkama izvan škole) jedan dio bili obnovljivi izvori energije. Tada je to bila prva solarna elektrana na hrvatskim školama snage 2800 wata dok još nije bilo ni zakona o otkupu te energije. Tada sam napisao prvi program edukacije za zanimanje specijalist za solarne sustave. Dakle nešto više od ovog što sad preferiraju dakle „monter solarnih sustava“, to može i moj deda, ovo je bilo nešto više od toga. To imamo od 90-tih u okviru radioničkih vježbi kao izborni predmet. Osim tog stacionarnog sustava solarne elektrane imamo nekoliko mobilnih edukativnih malih fotonapona koje učenici slažu ispred škole. To je jedan oblik stjecanja iskustva i znanja.

-    Doživljavam te kao osobu koja uživa u životu i ispunjava ga potpuno. To je nemoguće bez užitaka. Nedavno si mi poklonio knjigu makedonskih recepata, koji je tvoj omiljeni recept?

-    Sve što je na bazi paprike meni je super. Dakle volim sve što je vezano za papriku kao začin ili kao osnova od svježe paprike.

-    I naravno kad je trba puna paše i neka dobra muzika…

-    Da, Jovano, Jovanke  to je moja omiljena pjesma ili  Leb i sol Aber Dojde Donke 

-    To te razgali?

-    To slušam navečer, kad nešto radim, oko pola 12, 12, pustim tako glazbe pola sata. Slušam od makedonskih do hrvatskih i svjetskih, ja ne preferiram neku glazbu, slušam svašta od ozbiljne do narodne. Ja se divim ljudima koji su napisali neku pjesmu, pa čak i plagijat, treba znati napisati, aranžirati i pustiti u eter neku pjesmu. Bez obzira o kojem se žanru radi.

-    Dakle vidimo se u petak prije utrke da obavim svoju časnu dužnost člana tehničke komisije vozila koja se natječu?

-    Ostaješ li i sljedeći dan?

      -     Ne, moram na put u subotu u Koprivnicu na međunarodni Kviz znanja i prijateljstva iz povijesti u Osnovnu školu Bakovčica kod nevjerojatnog ravnatelja Radovana Kneževića, pronaći ću nekoga da vas dođe snimiti u subotu, ali možda dođem i petak ujutro pa se javimo uživo u emisiju Dobro jutro Hrvatska. Eto za kraj da kažem da sam jako ponosan da te poznajem…

-    Ja sam izuzetno sretan što te imam za prijatelja. Mi smo prošli dosta zajedno i mislim da je u svemu tome najvažnije prijateljstvo, pouzdanost, točnost… sve lijepe stvari. Temelj je mojih aktivnosti je da se svi mi malo opuste i zezaju u okviru ozbiljnih tema jer ako nema odanosti, poštovanja i prijateljstava nema ni projekata. Suludo je kad netko surađuje a međusobno se ne poštuje – tu nema napretka. Sve radim da bi bilo leggiero, to je smisao života.

-    Hvala ti na razgovoru, poslat ću ti link kad ovo objavimo.

-    Hvala tebi.