Pravo i/ili obveza

Kako čujem, u Hrvatskoj vlada poprilična ravnodušnost glede nadolazećih izbora za Europski  parlament. Nije to neka hrvatska posebnost, izlaznost na euro-izbore tradicionalno je niska u većini zemalja EU. Stječe se dojam da građane Europe pretjerano ne zanima koji će ih političari zastupati.


Za razliku od Hrvatske, gdje je izlazak na izbore isključivo pravo, u Argentini je glasovanje građanska obveza i s time nema šale. Nakon punoljetnosti glasovala sam na svim izborima dok sam tamo živjela. Nakon preseljenja u Hrvatsku, nastavila sam tu praksu. Na izbore gledam kao na jedinu mogućnost koju imam kako bih koliko toliko utjecala na budućnost svoje zemlje.


Nisi glasovao – nemaš se pravo žaliti!


Zato ne dajem za pravo onima koji ne glasuju, a istodobno neprestano kritiziraju i kukaju,  jer, kad su imali priliku, nisu ništa učinili ne bi li nešto promijenili. Izbornu apstinenciju doživljavam kao da mi netko drugi ide kupiti hranu, a uopće ne zna što volim jesti. Potpora bilo kojoj političkoj stranci bolja mi je od ravnodušnosti.


Registar prekršitelja izborne dužnosti


U Argentini ne možete samo pasivno promatrati izborni proces. Barem ne nekažnjeno. Tko ne glasuje, u roku od dva mjeseca mora  pred sudom opravdati  razlog izostanka - u protivnom će biti novčano kažnjen i neće moći, primjerice, dobiti putovnicu. Čak postoji i Registar prekršitelja dužnosti glasovanja na Internetu. Budući da je znatiželju ubila mačku, upisala sam svoj OIB i tako doznala da sam nakupila nekoliko kazni.


Imam dvojno državljanstvo, pa i dvojna građanska prava i obveze.  Kako živim u inozemstvu, nisam dužna izaći na argentinske izbore, ali na to imam pravo. Budući da u Hrvatskoj nema argentinske ambasade, odlučila sam ne sudjelovati dok sam tu.


Glasovati sam ili u društvu?


U Argentini na biralištu dobijete praznu kuvertu i ulazite sami u takozvanu “tamnu sobu” s pokrivenima prozorima. Na stolovima su posloženi glasački listići. Izaberete onaj svojeg kandidata, stavite ga u kuvertu i  ubacite u glasačku kutiju. Potom dobijete  potvrdu da ste obavili svoju građansku obvezu.


Možete zamisliti moj šok kad sam prvi put glasovala u Hrvatskoj. Došla sam na glasačko mjesto i u nevjerici promatrala nekoliko izbornih listića, a na svakom mnogo imena. U toj istoj prostoriji privatnost su predstavljali improvizirani kartoni dok su sunčeve zrake izravno padale na derutni školski stol. Dok sam se  trudila pronaći svoje kandidate na podugačkoj listi, do mene su dopirali glasovi o tome kako će netko uskoro donijeti ručak.


Građanska savjest


Potpuno su mi pokvarili taj “svečani trenutak” u kojemu sam odlučivala o svojoj/našoj budućnost. Ipak sam se uspjela koncentrirati, zaokružiti svoju opciju i ubaciti listić u glasačku kutiju. Nikakva potvrda nije ostavila trag da sam sudjelovala na izborima, ali barem je moja savjest bila mirna.


 *-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.