Prioriteti i anarhija

Prije nekoliko dana bio sam na Filozofskom fakultetu i tamo vidio nešto čudno. Okupljeni u grupicama, opuštajući se pod suncem uz ugodan proljetni povjetarac, studenti su pili – alkohol! Odlučio sam im se pridružiti. Sjeo sam s kolegom profesorom u kafić uz sam fakultet i naručio pivo.

Trećina sveučilišnih kampusa u SAD-u posve su 'suhi', što znači da je tamo svima zabranjeno piti alkoholna pića. U mojoj rodnoj Oklahomi, dućani unutar kampusa  ne smiju prodavati alkohol, restorani ga ne smiju posluživati, a ljudi na kampusu ne smiju ga konzumirati. Istovremeno, ovdje u neznabošcima napučenoj Europi, čini se savršeno prihvatljivim pustiti studente i profesore da se druže i ćaskaju na proljetnom suncu uz nekoliko piva ili čašu vina.

Ukoliko ne stradaš od pića, stići će te metak 

Život u Hrvatskoj nametnuo mi je pomisao  da mi Amerikanci ponekad brkamo prioritete. Konzumacija alkohola može biti zabranjena na američkim kampusima, baš kao što je zabranjena i svaka vrsta duhana, ali lokalni zakonodavci rade prekovremeno kako bi omogućili studentima (i profesorima) da nose pištolje i puške unutar kampusa. Čak 19 saveznih država trenutno radi na legalizaciji, ili su već amenovali nošenje vatrenog oružja na kampusima. Ne bismo, međutim, trebali brinuti, jer to oružje mora biti skriveno od pogleda. Ništa ne može potaknuti vaš osjećaj sigurnosti kao dvojba nosi li ta slatka brucošica 9-milimetarski pištolj u svojoj torbici.
 


Nažalost, na američkim sveučilištima događaju se  masovne pucnjave. Neki vjeruju da rješenje tog problema uključuje još više oružja. Ja ne. Dakako, čini se apsurdnim zabraniti alkohol i cigarete, vjerojatno iz zdravstvenih razloga, a istovremeno dopustiti ljudima da na nastavu dolaze naoružani. 

Sunce, zabava i noćna mora s parkingom

Jedan od privlačnijih aspekata života u Hrvatskoj je manjak pravila (stvarno, nije samo manjak oružja), ali uz kontinuirani osjećaj reda. U SAD-u, čini se da osjećamo da nije moguće imati red bez zakona. Primjer: parkiranje u blizini dalmatinskih plaža u ljetnom razdoblju usporedivo je s vježbom u uvjetima kontroliranog kaosa. Često ne postoje službena parkirališta. Umjesto njih, imate komad zemljišta  i svaki je vozač kovač svoje sreće. No u većini slučajeva ljudi su obazrivi oko toga gdje i kako parkiraju. Može vam se učiniti da nećete skoro van, ali se umješnim manevrom obično možete iskobeljati iz stupice.  Sve se to odvija po zakonima prirode, organski, bez prometne signalizacije, propisa ili nadzora. Postoji nepisano pravilo koje je jače od bilo kakve iscrtane bijele linije: nemoj biti majmun.

Morate vjerovati Americi

Čak i da je kojim slučajem dopušteno nositi pištolj na faks u Hrvatskoj, mislim da to nitko ne bi činio.  To bi bilo kao da šaljete svoje dijete izvan kuće bosonogo i mokre kose. Iako nema službene zabrane, to se ne radi. Hrvatski način života prožet je društvenim sankcijama i normama koje promoviraju, čini se, osjećaj društvene odgovornosti i povjerenja.  Znam da nekima smetaju takva društvena očekivanja, ili red koji nameće bakino inzistiranje, no meni to pokazuje snagu društva. 

Vjerujem da smo u Americi izgubili povjerenje u društvenu zajednicu. Mi uvodimo mnoštvo službenih pravila, toliko propisa da se mnoga od njih čine kontradiktornim i apsurdnim. Alkohol: Ne! Oružje: Da! (Baš poput serije Boardwalk Empire). Mislim da možemo naučiti nešto od hrvatskog društva: umjesto da toliko brinemo o zakonskim rješenjima, mogli bismo kultivirati društvena rješenja.


___________________________________________________________________________



Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma,
često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.