Donesi mi iz Amerike...

Napravio sam novi korak na svom putu prema hrvatstvu. Članovi obitelji stižu u posjet i već sam naručio sve ono što želim da mi donesu iz Amerike. E sad, to može zvučati prilično normalno, ali...

Naravno, nedostaje mi Amerika i volio bih dobiti neke stvari koje su specifične za moju domovinu, poput umaka za roštilj ili poslastice Pop Tarts. Međutim, naručio sam samo knjige, koje bih jednom možda mogao kupiti i u Hrvatskoj, ali svakako po većoj cijeni. U tome je i inače ključna razlika. Svaki put kad putujem u Ameriku, ljudi mi postavljaju ista pitanja. Uvijek iznova traže da im donesem čizme, knjige, kozmetiku, parfeme, pa i mokasinke. Biti Hrvat, znači biti dovitljiv - kako u potrazi za bagatelama u inozemstvu, tako i u snalaženju s onim što je pri ruci. U Hrvatskoj moramo činiti više s manjim, sukladno izreci manje je više.

Život je jeftin

Mnogo toga u SAD-u je jeftino i odmah dostupno. Bilo da je riječ o knjigama preko Amazona ili streamanju TV emisija putem Hulua i Netflixa, život u Americi vrti se oko zadovoljstva potrošača. Besplatna tromjesečna probna razdoblja, besplatna poštarina, poklon bonovi u slučaju kašnjenja isporuke - u svakom slučaju dobit ćete korisničku uslugu po odličnoj cijeni. Istovremeno, u Hrvatskoj imamo Hrelić, na rubu grada i često ogrezao u blatu.

Jedan od hrvatskih misterija, barem za Amerikanca, jest ugodnost života unatoč svim materijalnim i ekonomskim ograničenjima. Kao Amerikanac, osjećam da sam odrastao u uvjerenju da je više uvijek bolje. Veća kuća je bolja kuća. Veći automobil je bolji automobil. Imamo i prigodnu izreku - onaj tko umre s najviše igračaka, pobjeđuje. Smatram da bi zdraviji pogled na stvari uključivao razumijevanje da je, dugoročno, onaj tko umre s najviše igračaka ipak samo - mrtav. Život u SAD-u, gdje lakše možete doći do svega, čini se stresnijim i manje ispunjenim nego moj život u Hrvatskoj.

Sreži/Iskoristi/Popravi

Čineći više s manjim, dajemo veću vrijednost onome što imamo. Primjerice, otkad sam doselio u Zagreb, u više sam navrata nosio odjeću, pa čak i torbu (finu, mušku) na popravak krojaču. U Americi, nisam siguran da više uopće imamo krojačke radnje. Čini se da one postoje još samo u bajkama i filmovima Walta Disneya. Ondje bih sigurno jednostavno bacio te stvari i kupio online njihove jeftine zamjene. Kad dobijem one knjige iz Amerike, možete se kladiti da ću ih pročitati od korica do korica, dvaput.

Ne mogu misliti drugačije, već da se naš odnos prema materijalnim stvarima nekako transferira i na nematerijalno. Prijateljstva i veze ovdje nisu nepostojani koliko su to u Americi. Ne, prijatelji ovdje nisu za jednokratnu upotrebu. Osobne veze u Hrvatskoj su poput kožne jakne koju vam je teta jednom davno donijela iz Trsta (čini se da svatko stariji od 35 godina ima neki specijalni komad robe koji je stigao iz Trsta). Vodite brigu o njoj, nosite je, a kad se ofuca nastojite nekako popraviti taj dronjak, odjenuti ga i osjećati se kao da vam upravo sad najbolje pristaje. Možda imati manje zapravo znači naučiti činiti i osjećati više.


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i
englesku verziju ovog bloga.