(Ne)Sigurnosno stanje

Tek je počeo petak. Trideset minuta iza ponoći gledam kroz prozor i drago mi je što kiša više ne pada. Vrijeme je da s posla krenem doma. Prva mi je pomisao: tko će sada pješačiti dvadesetak minuta do tramvaja i još ga dočekati jer već vozi po noćnom redu? S druge strane mi je drago što u Zagrebu mogu mirne duše hodati sama ulicama u gluho doba noći i to bez ikakvog straha.

Ipak sam se djelomično pohrvatila, pa se odlučujem za taksi. Prvih sam godina u Zagrebu bila oduševljena veličinom grada. Za razliku od Buenos Airesa, tu mi se sve činilo blizu i uglavnom sam svugdje išla pješice. Ali sam se s vremenom prilagodila hrvatskim dimenzijama. Ono što mi se prije činilo blizu, sad mi je daleko.

Otvori oči na leđima

Čim sam sjela u taksi, krenuo je razgovor. Moji sugovornici brzo primijete moj neobičan naglasak i uvijek priča krene u istom smjeru: odakle si i kako to da si baš u Hrvatskoj završila? Zanima ih usporedba u kvaliteti života. A kad čuju da se u Hrvatskoj živi bolje nego u Argentini, ostanu zapanjeni. Ali kad kažem kako ovdje najviše cijenim osjećaj sigurnosti, odmah se suglase sa mnom da je Zagreb siguran grad.

Ipak, ni udaljenost ni doba dana - ili noći - ne uspijevaju mi promijeniti osjećaj sigurnosti dok se krećem zagrebačkim ulicama. Nažalost, život u Buenos Airesu me naučio hodati s očima na leđima i pratiti što se događa iza mene bez okretanja. To je vještina koju razvijete do savršenstva živeći u gradu u kojem je svaki građanin žrtva nekog oblika kriminala.

Žandari i lopovi

Prema prošlogodišnjem izvješću UN-a, Argentina je vodeća zemlja po broju krađa u Južnoj Americi. Čak se nalazi ispred Meksika i Brazila koji su na puno lošijem glasu. Ulične krađe i razbojništva dio su argentinske svakodnevnice. Postoje dijelovi grada u kojima se noću isključuju semafori kako bi se zaštitilo vozače od krađe.

Prije nekoliko godina mamina je prijateljica bila satima pred uperenim pištoljem dok su joj lopovi pretraživali kuću. Ostala je smirena i rekla da odnesu što god hoće, što su temeljito i poslušali. Kad je ostala sama, pozvala je supruga i zajedno su otišli u policiju prijaviti krađu. No čekalo ih je iznenađenje: zapisnik je sastavljala ona ista osoba koja joj je bila uperila pištolj u glavu. Mogla se samo vratiti doma i nadati da neće uskoro opet navratiti.

Život bez panike

Za razliku od Argentine, gdje se sigurnosna situacija pogoršava, u Hrvatskoj se popravlja. Nedavno je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić predao izvješće Saboru o obavljanju policijskog posla u 2013. gdje se ističe da su provalne krađe pale za gotovo 4% u odnosu na prethodnu godinu, dok je koeficijent razriješenosti prijavljenih razbojništva veći od 43%.

Taksist je zaustavio auto ispred moje zgrade i rekao: pričekat ću ja dok vi uđete u stan. Smiješkom mu zahvalim i, ne okrenuvši kako bih provjerila stanje na ulici, popnem se stubama. Ulazim u stan gdje me dočekuju otključana vrata i pas koji spava tako dubokim snom da uopće ne primjećuje kad sam ušla. To je veliki plus života u Hrvatskoj. Sačuvajmo ga!

*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.