Praznik rada

Glavni grad Hrvatske i glavni grad Njemačke na sasvim različite načine obilježavaju Praznik rada. Dok se u Berlinu posljednjih gotovo 30 godina već u noći na 1. svibanj održavaju nasilni prosvjedi, u zadnje vrijeme ipak s tendencijom opadanja izgreda, u Zagrebu je proslava u znaku graha i pokojeg karanfila.

1. svibnja 1987. u Berlinu, točnije u kvartu Kreuzberg koji je već tada slovio kao centar lijeve scene, došlo je do nasilnih izgreda tijekom tradicionalnih prosvjeda i ulične proslave povodom Praznika rada. Što je ujutro počelo kao mirno okupljanje kroz nekoliko sati se razvilo u snimke koje su obišle svijet. 

Barikade i zapaljeni automobili

Sve je toga dana zapravo počelo još u rano ujutro: policija je upala u prostorije pokreta koji se borio protiv tada spornog popisa stanovništva. Zaplijenila je letke, brošure, plakate, a ljevičari su taj prepad smatrali provokacijom. Ta atmosfera prenijela se i na ulice Kreuzberga.

Nakon što je u popodnevnim satima nekoliko prosvjednika prevrnulo policijski auto, policajci su upotrebom suzavca i sile prekinuli proslavu. Jedan dio okupljenih, oko 900 ljudi, zabarikadirao je prilazne ulice tom dijelu grada. Prosvjednici su policajce gađali kamenjem i bocama, zapalili automobile i kontejenre, porazbijali izloge. Trajalo je to gotovo 12 sati, policija se u jednom trenutku u potpunosti povukla.

Revolucionarni prvosvibanjski prosvjedi

Od te godine do danas lijeva i ekstremno lijeva scena na Praznik rada u Kreuzbergu organizira tzv. Revolucionarne prvosvibanjske prosvjede. I svake godine već u noći na 1. svibanj dolazi do nasilja i izgreda, s vremenom su se počeli sukobljavati desni i lijevi ekstremisti. Osim u Berlinu sličan scenarij odvija se u Hamburgu.

Od 2003. godine zabilježen je pad nasilja, među ostalim zbog bolje pripremljenosti policije, ali zapravo na taj dan nikad nije mirno. Prošle godine se tako u Berlinu okupilo 9000 prosvjednika uz 7000 policijaca na terenu. U Hamburgu je na 1400 prosvjednika bilo 2000 policajaca. Dobro je završilo: bilo je preko deset ozlijeđenih policajaca i nekoliko uhićenih, materijalna šteta ostala je u granicama.

Grah i karanfili

U Zagrebu se Praznik rada obilježava u sasvim drugom ozračju.  U parku Maksimir tradicionalno se podijeli na desetke tisuća besplatnih porcija graha, a ženskom dijelu okupljenih uruči se i pokoji karanfil.  Za većinu ljudi je 1. svibanj dan za roštiljanje ili mogućnost za produženi vikend.

Letargija, tihi ubojica

S obzirom na stanje u državi i broj nezaposlenih nemamo baš povoda za proslavu. No, zanimljivo je da većina ljudi očito nema ni potrebu za prosvjedovanjem zbog lošeg stanja – a to zapravo obilježavamo 1. svibnja. Uglavnom sindikati organiziraju prosvjede, odaziv je minimalan. Pretpostavljam da će tako biti i ove godine. Jedan dio građana nije briga, čini mi se da veći poučen iskustvom misli kako je prosvjed ionako jalov.

Ne mislim da nam treba berlinski scenarij, nasilje osuđujem, niti sam nužno pobornik grupnih akcija na određene dane. Ipak, mislim da letargija koja se uvukla u hrvatsko društvo nažalost čini mnogo veću štetu nego zapaljeni auto ili razbijen izlog.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći  i njemačku verziju bloga.