Strateški zeleni matrijarhat

Iako mislim da bolje ide društvima gdje žene vode, za kamen zaglavni ili žarište metastaza ovotjednog bloga odabirem onaj stari patrijarhalni matematički vic:
Pita M. svoju ženu F. :
Ftočkazarez znaš li računati?
Ftočkadvotočka Znam onako okvirno...
Mtočkadvotočka E onda računaj da ću te okvirno večeras ktritočkeUSKLIČNIK.

Dok se oni najuporniji mazohisti vraćaju da pročitaju ovaj vic još jednom (priznajem, nije nešto), ja se vraćam svojim digresijama u sve one situacije u kojima sam čuo jadikovku začinjenu škrgutom zuba, s jednom rukom na srcu a drugom prijetnicom u zraku kako Hrvatska uvozi sve i svašta, od hrane i energije do tehnologije i neoliberalizma.

Ne znam računa li netko gdje ćemo biti za par desetljeća i hoćemo li okvirno biti subjekt ili objekt te trgovinske kopulacije ali ipak postoje ljudi koji vjeruju u hrvatsku energetsku neovisnost i bave se energetskim planiranjem i u našoj kockastoj.

Sa srcem bez pola duga

Jedan od tih endema je inženjer strojarstva Goran Krajačić koji me nedavno pozvao na proslavu obrane doktorata Uloga skladištenja energije u planiranju potpuno obnovljivih energetskih sustava.
Popričali smo prije odličnog domjenka...

Ima li Hrvatska i koje mogućnosti za skladištenje energije?
Naravno da ima, samo trebamo na terenu vidjeti koji tip skladišta je optimalan jer naše simulacije pokazuje jedno a vrlo često se na terenu pokaže nešto drugo. No nakon 10 godina bavljenja energetikom malo sam obeshrabren jer je puno toga u Hrvatskoj samo na papiru dok s druge strane vidimo da nekima drugima (poput Danaca) uspijeva to prenijeti s papira ili računala u stvarni život jer imaju energetske strategije koje ostvaruju.

Koje su tehnologije za spremanje energije na raspolaganju?
Ima tehnologija koje su razvijene i isprobane, poput reverzibilnih hidroelektrana. One su kapitalno intenzivni projekti i moramo biti realni da imaju utjecaj na okoliš ali slovenska reverzibilna hidroelektrana Avče je profitabilna jer su samo gornje jezero morali graditi. Pravilo je da su sve gradnje dodatnih jezera, u koja se sprema energija u obliku potencijalne energije vode, unutar 5 kilometara od postojećih jezera hidroelektrana profitabilne. Kao spremnik energije dolaze električna vozila koja imaju veliki potencijal jer stoje na parkiralištima preko noći kad ih možemo puniti jeftinijom strujom a iz njihovih se baterija može dobiti energija tijekom veće potrošnje tijekom dana.

Što je sa skladištenjem toplinske energije, opet recimo tijekom noći?
Naravno prvo treba znati koliko neka država ili grad treba toplinske energije pa u skladu s time i nju skladištiti, što je usto mnogo jeftinije od skladištenja električne energije. Mi sad na Fakultetu (strojarstva i brodogradnje) imamo novi projekt gdje ćemo pokazati kako je spremanje toplinske energije te povratak te energije u električnu isplativo. Naravno tu je i vodik, koji nije nova tehnologija, ali ima veliki potencijal jer bi i kod nas mogao spremati u podzemne spremnike i koristiti tijekom sezone grijanja.

Zašto se u Hrvatskoj ne provode energetske strategije i ne smanjuje ovisnost o uvozu energije?
To je pitanje za milijun dolara, kad saznam odgovor bit ćete prvi koji ćete saznati... Stvarno nisam toliko pametan niti imam toliku sposobnost analitičkog razmišljanja da bih to odgovorio. Energetski programi koje je objavio Institut Hrvoje Požar s kojima smo kao studenti došli u doticaj već su tada bili prije Europe. Kad je Europa negdje 1997. objavila strategiju za potporu obnovljivim izvorima energije Hrvoje Požar je već nakon godinu dana objavio vrlo kvalitetne energetske programe koje je svaka lokalna ili državna vlast mogla uzeti i provoditi. Da su ozbiljno radili na njima sada bi Hrvatska bila bogatija za pola ili više svojega duga. Nije popularno vraćati se na to što bi bilo kad bi bilo, ali mi se čini da bi to moglo biti kod nas produktivno jer pokazujete koliko ste glupi jer niste radili ništa niti ispoštovali ništa. U Hrvatskoj su se od tog vremena ostvarila dva energetske projekta, od čega hidroelektrana Lešće ima upitni utjecaj... Napravilo se nešto obnovljivih izvora energije ali da se krenulo strateški i srcem situacija bi nam bila puno bolja.

Mlade matice i šerafi

Nakon intervju a tijekom domjenka dogovorio sam još tri teme s mladim strojarkama i strojarima. Tako će u Eko zoni Dr. sc. Ankica Đukić (u prosincu doktorirala na temu Proizvodnja vodika elektrolizom vode pomoću Sunčeve energije i fotonaponskoga modula) objasniti kako je, osim matematičkog modeliranja i simulacija, izradila i svoj cijeli realni sustav za proizvodnju vodika iz vode uz pomoć električne energije proizvedene iz solarne energije.

Reći će na kojem će sljedećem projektu raditi jer je onaj koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pod naslovom Vodikovi elektrolizatorski sustavi poboljšanih svojstava završio pred kraj prošle godine.

Isto tako njezina kolegica Tea Žakula predstavit će u Eko zoni emisiji Laboratorij za energetsku učinkovitost u kojem će se istraživati sustavi nadzora potrošnje a time i uštede energije što je opet put prema energetskoj neovisnosti.

Piše mi matica Žakula: Trenutno na FSB-u (Fakultet strojarstva i brodogradnje) započinjem projekt napredne regulacije sustava zgrada na kojem bi rezultate svog doktorskog istraživanja pokušala primijeniti na dvije zgrade, jednu u Hrvatskoj u suradnji s HEP-ESCOm i drugu u Kanadi. Imati priliku raditi istraživanja na stvarnim zgradama je zaista rijetkost te očekujem da će projekt biti zanimljiv i koristan akademskoj zajednici, ali i industriji zgradarstva. Osim toga, u suradnji s MIT-om (Tehnološki  institut države  Massachusetts, jedna od najprestižnijih svjetskih tehničkih obrazovnih institucija) radim na projektu pametnih mreža (smart grids) gdje istražujemo kako zgrada može sudjelovati na burzi energije. Također, očekujemo da će na Sveučilištu kroz par tjedana završiti procedura osnivanja Laboratorija za energetsku učinkovitost koji će biti pod mojim vodstvom.

I na kraju otići ću sa šerafom Borisom Ćosićem s FSB-a u Dubrovnik da mi pokaže prvi sustav hlađenja koji će raditi na solarnu energiju.

Zažmirimo zajedno s Goranom, Ankicom, Teom i Borisom: zamislimo zemlju bez građevinskih špekulanata u kojoj postoji 40 tisuća stanova, zamislimo zemlju u kojoj se umjesto u prazne stanove investira u energetske objekte, napredne tehnologije i mlade ljude, zamislimo nas kako okvirno napredujemo bez svih koji to ne mogu i ne žele shvatiti.