Doljev mozgova

Ponekad se probudim i pomislim - što radim u Hrvatskoj? Kad me ljudi upoznaju, također se pitaju – što je njemu? Dok mnogi Hrvati odlaze u inozemstvo, zašto ovaj Amerikanac pokušava živjeti ovdje? 

Amerika (možda također Kanada, Australija i Njemačka) je poznata kao zemlja brojnih mogućnosti i prilika. Istovremeno, o Hrvatskoj se govori (preciznije, ja govorim) kao o zemlji skeptičnih prijatelja i obitelji. Gotovo svatko s kim ovdje popričam pretpostavlja da bih imao veće mogućnosti u SAD-u. Naravno, svi znamo onu univerzalnu priču o rođaku ili ujaku koji je emigrirao i ostvario uspjeh u tuđini. U jednom trenutku, glavni likovi u toj priči bili su moji pradjedovi, koji su se otisnuli na Zapad iz Irske i Prusije.  To je vjerojatno klasična imigrantska priča, bez obzira na to gdje živite. 

Imigrantska pjesma

Što to pomaže imigrantima da žive opjevane živote? Jesu li sve to samo mitovi? Uistinu, gotovo nikad nećete čuti priču o nekoj osobi koja je odselila u inozemstvo i propala, te umrla u samoći. Siguran sam da se to događa. No umjesto toga, vjerojatnije je da ćemo čuti neku priču o uspjehu. Već samom činjenicom da su napustili rodnu grudu, imigranti su poseban soj. To su ljudi koji nisu prihvatili status quo. Oni riskiraju. Često imaju principijelna uvjerenja. Prema svim tim faktorima, već su izdvojeni kao a priori drukčiji.


Imigranti su zanimljivi i kao došljaci, u što sam se imao prilike osobno uvjeriti. Dok sam živio studentskim životom u Oklahomi, moji prijatelji na sveučilištu bili su Turci, Slaveni i Arapi, zato što su njihove kulture i priče bile daleko uzbudljivije od starih, uvijek istih lokalnih priča. Ovdje u Hrvatskoj, imao sam sreću da je lokalna publika prijemčiva za perspektivu jednog stranca.

Da sam ostao u SAD-u, čisto sumnjam da bi moji sunarodnjaci htjeli  znati što ja mislim o ispijanju kave u Americi, mojoj punici i vjetru. Sigurno ne bih imao blog na nacionalnoj web stranici. Niti bih predavao na dva fakulteta, iščekivao objavu vlastite knjige i radio priče za radio. Možda, možda, dogodila bi se jedna od navedenih stvari. Ne sve. Možda bih se bavio fizičkim radom ili maloprodajom, čime sam se bavio prije nego što je počela ova avantura.


Zelenija trava

Uspoređujući SAD i Hrvatsku, teško mi je zaključiti koja zemlja nudi više prilika. Hrvatska, sigurno, ima svojih problema, ali ima ih i Amerika. Ovdje nepotizam, birokracija i propuh potiču naše frustracije. U SAD-u to su povećana stopa kriminala, ograničeno zdravstveno osiguranje i devastirajući osjećaj potpune izoliranosti kao rezultat zasićenosti američkog društva hirovitim i bezdušnim konzumerizmom. Dakle, otprilike je pola-pola. 

Zapravo, uspoređivati dvije zemlje kako bi zaključili koja je 'bolja' presubjektivan je pothvat da bi imao neku vrijednost. U konačnici, to ovisi o tome tko ste, kako stojite i što želite. Prilika koja za Hrvate postoji u inozemstvu, a za mene u Hrvatskoj, prilika je da budemo u nekoj drukčijoj priči. Živjeti van domovine nije lako. Uvijek je tu čežnja za domom, ali i manje običan život.   

________________________________________________________________________________


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.

Saznajte više o odljevu mozgova slušajući moj radijski prilog u subotu, 26. travnja, u HRT-ovom Weekend Magazinu Glasa Hrvatske nakon Croatia Today u 18.15 CET.