Strast i Mreža


Taman sam sebi opravdavao i obrazlagao slanje maila glavnom nagovaraču na moje
Imam sreću da volim svoj posao. Kad gledam nesretnice i nesretnike koji rade samo
pisanje bloga, uvijek dobro raspoloženom Silviu Šopu iz Novih medija (našeg web-a),
zato jer zarađuju plaću ili čak ni za to, onda sam još sretniji jer mogu reći da čak
o tomu kako je moja Inspiracija otišla kupiti cigarete i nije se vratila te stoga čitatelje -
osjećam strast prema svojem poslu. I kad dođe do nekih zasićenja zbog nedostatka
namjernike pošteđujem svoje žuči ovaj tjedan, kad me ta nezasitna pohotnica srela
novaca ili onih koji bi sa mnom dijelili tu strast sve se to može obnoviti susretima
tijekom pješačenja na drugu, popodnevnu šihtu utorkom (montaža reportaža za Eko
s ljudima kod kojih primjećujem da u svojem poslu puštaju trag svojeg izgaranja.
zonu srijedom). Zaskočila me negdje na Gagarinovom putu blizu navodnih grobnica iz
Primijeti se to već kako govore o svojem poslu. Treba ih samo promatrati, vidjeti
svibnja 1945., negdje blizu podrezanih platana gdje kanalizacija za južine ujeda nemilo.

žar u njihovim očima, kako se promijeni njihov glas kad pričaju o tomu što ih
Tamo sam shvatio da nisu peripatetičari  uzalud šetali, samo što su oni pričali
zaokuplja. Takve je stvari teško blefirati, bar ne dugo. Vjerujem i Suraj izgara.
međusobno a ja pomno prelistavam misli o ljudima koje sam sreo.


Namaste, Suraj! 

Dragi Suraj,

Vaš mentor dr. sc. Igor Đerđ sa Zavoda za fiziku materijala Instituta Ruđer Bošković dao mi je vašu adresu. Sreli smo se prošli tjedan na Institutu kad sam došao sa snimateljskom ekipom Hrvatske Televizije. Osim u reportaži za emisiju Eko zona u kojoj će biti Igor i dr. sc. Jasminka Popović jer su postali partneri na europskom projektu u sklopu SCOPES programa suradnje Švicarske konfederacije sa zemljama istočne Europe kojeg financira Švicarska zaklade za znanost (SNSF) u ukupnom iznosu od 1,5 milijuna kuna (240.000 CHF) a kojemu je cilj razviti nove materijale za pohranu vodika, plinsku adsorpciju i separaciju kako bi takvi novi materijali svoju potencijalnu primjenu našli i u industriji hibridnih vozila za skladištenje vodika, rado bih vas spomenuo i u blogu koji pišem za internetsku stranicu Hrvatske Televizije. Molim Vas da mi odgovorite na sljedeća pitanja: 
 
  1. Otkud ste došli na postdoktorski studij u Hrvatsku (koliko ste stari) i otkud uopće suradnja na projektu stvaranja novih materijala za pohranjivanje vodika?
    Dolazim iz indijske države Haryana http://hr.wikipedia.org/wiki/Haryana  (30 mi je godina). Radio sam kao asistent na jednom indijskom sveučilištu i tražio mogućnosti za postdoktorski studij kako bi proširio svoje dotadašnje istraživanje. Shvatio sam da dr. Igor ima inovativno istraživanje (materijali koji se sastoje od metala i organskih molekula u koje se sprema vodik tlakovima do 10 bara a ne kao u dosadašnjim vozilima od 350 do 700 bara što zahtijeva veoma skupe, debele i teške spremnike a to povećava cijenu i potrošnju tih vozila, a zauzima i dosta mjesta u njima) pa sam se prijavio na natječaj na kojem sam izabran prije dvije godine. 
     
  2. Kako ćete zajedno sa švicarskim, slovenskim, bosanskim i srpskim znanstvenicima napraviti te nove materijale?
    Spremanje vodika je izazov za znanost o materijalima jer se u svih šest postupaka koji se istražuju traže materijali koji ili snažno reagiraju s vodikom ili ne reagiraju uopće. Trebat će još mnogo truda da se pronađu takvi novi materijali koji će prevladati nedostatke dosad proizvedenih materijala.

  3. Koje su vaše znanstvene reference i zašto vas zanima ovo područje?

    Doktorirao sam fizikalnu kemiju na Poljskoj akademiji znanosti u Varšavi kao

    stipendist programa Marie Curie. Ovo je znanstveno polje u nastajanju koje

    zahtijeva puno pažnje jer se pokušava naći način spremanja vodika bez

    utjecaja na njegova svojstva. Zato sam odlučio tomu dati svoj doprinos.

  4. Kada ćemo moći komercijalno primijeniti nove materijale?

    Čim ih napravimo i testiramo javit ćemo vam se da o njima izvijestite.
  5. Znate li neki hrvatski vic?

    Ne, zasad! Još učim hrvatski. Volim ovu mirnu i lijepu zemlju pa se nadam da
    ću ga uskoro naučiti, bar se nadam :) .  

Dr. Suraj Kaswan
Assistant Prof. in Chemistry
Lovely Professional University
Jalandhar, Punjab
India


Hvala Suraj na odgovorima, molim Vas pošaljite mi jedan selfie u laboratoriju. Evo da vam za odgovore uzvratim jednim starim vicom: Nestrpljiva žena u mesnici pita mesara preko reda: Gospon, imate li svinjsku glavu? A on joj odgovori: Ne, sam' se tak' češljam.   



I moja kaplja pomaže ga tkati

Ne češlja se često, kao ni ja, moja kolegica Marina Kelava koja je dobila nagradu Hrvatskog novinarskog društva za ekološko novinarstvo. Bravo Marina! I tvoji tekstovi pridonose javnom dobru i to cijelu godinu kako nas je nedavno pozvala na stalnu akciju čelnica jedne zelene stranke čije ime ne mogu spominjati zbog predizbornih pravila.

Nudge-nudge, say no more, know what I mean? Nadam se da Marina vjeruje kako njezin posao ima smisla. Ja sam osjetio tu radost kad se uzburkalo nakon ili i zbog reportaže u Eko zoni o baznoj stanici pored osnovne škole u Trenkovu o čemu sam pisao prošlog tjedna. Još jednom sam pomislio da je javna televizija mjesto u medijima za male ljude s velikim problemima a ne poznate ljude koji ne znaju riješiti te probleme. Ili bi trebala biti.


Zlo nastaje kad dobri ljudi ne čine ništa da ga spriječe

Nekako naivno vjerujem kako govor o ljudima koji rade na napretku i za opće dobro možda pomogne da se takvi bolje povežu i suprotstave onima podobnima (Podobnost i nestručnost razaraju ovu zemlju, rekao mi je nedavno vremešni energetičar dr. Nikola Čupin).

Podobnim inženjerima prometa koji se nekako nađu u direktorskim foteljama u vodovodima poput onog sisačkog i tamo vode EU projekte vrijedne stotine milijuna kuna a da ne znaju koliko će mulja nastati u pročistačima otpadnih voda koje grade niti koliko će stajati njegovo spaljivanje, izvoz ili što već. Šeretski se samo ukiseljeno smješkaju dok govore da sve snosi na kraju krajnji korisnik (čitaj raja).

To su članovi nadstranačke kaste nesposobnih koji se odlično povezuju. Povezivanje zločestih je činjenica dokazana psihološkim istraživanjima koje je kod nas radio bivši redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku prof. dr. Ante Lauc: Zločesti i nesposobni znaju da se trebaju povezati jer inače neće uspjeti, oni dobri i inteligentni naivno vjeruju da su njihovi trud i poštenje dovoljni.