Doček proljeća??!!

Proljeće službeno počinje 21. Ožujka. No ove je godine, prema astronomskom računanju, počelo dan ranije, u četvrtak 20.03., točno 3 minute prije 18 sati. Tom prilikom dan i noć traju podjednako. A ljudi počinju osjećati neki nemir u srcu. Boje se oko nas mijenjaju, sve postaje življe. Nešto se događa.

Na putovanju Bolivijom upoznala sam ženu hrvatskoga podrijetla koja živi u Santa Cruzu, gradu vječnog proljeća. Prilikom prvog posjeta Zagrebu bila je potpuno zbunjena kad je vidjela da je glavni grad bio pun “suhih stabala”, pa je pitala zašto ne sade nove kad su im se sva stabla osušila. Jednostavno nije bila upoznata s godišnjim dobima koja u ovom području neprestano mijenjaju krajolik.

Prošlih tjedna klima nas je počastila pravim proljetnim temperaturama i sve je procvjetalo. Kao što se priroda budi iz zimskog sna, tako i ljudi borave više na otvorenom. Primjerice u četvrtak, bez obzira na ogroman broj terasa u Zagrebu, bilo je teško naći slobodan stol za sudjelovanje u hrvatskom dnevnom ritualu ispijanja kavice.

Da je netko pao s Marsa u tom trenutku na Cvjetni trg, mogao je s punim pravom pomisliti kako je to neko idilično mjesto za život Zemljana. Svi veseli i opušteni, djeca trčkaraju oko roditelja, nenadano se susreću stari prijatelja koji odmah nađu vrijeme za malo razgovora. Čak bi se moglo pomisliti da imaju dovoljno sredstava za život, pa ne moraju raditi.

To je mene zaista fasciniralo kad sam prvi put koračala Zagrebom. Iako vlada predrasuda da je u Južnoj Americi sve usporeno, da ljudi imaju vremena za sve i znaju uživati, usudim se reći da moji roditelji zajedno za cijelog svog života u Buenos Airesu nisu stekli toliko “staža” u kafićima kao ja u desetak godina života u Hrvatskoj A ne izlazim svaki dan. Dakle, ako ste katastrofičar, moram vas razočarati i reći da tu ljudi ipak više ili bolje uživaju u životu. Vjerujem tu zaslugu djelomično nosi i veličina pojedinog grada.

Zato najviše volim Zagreb u ovo doba godine. Uskoro se na pune ulice seli i bogata kulturna ponuda. Ali priznajem da me je jedna stvar malo razočarala: sam doček proljeća. U Argentini je prvi dan proljeća - 21. rujna - nalik hrvatskom dočeku Nove godine. To je ujedno i Dan studenata. Nema nastave, pa mladi okupiraju sve parkove i trgove. Kruna dana su koncerti na otvorenom. Dok sam išla u školu, tjednima smo unaprijed znali gdje ćemo proslaviti dolazak proljeća. Svatko bi ponio nešto za jesti i za popiti, jedan bi bio zadužen za glazbu, drugi za loptu, treći za karte - i zabava je bila zajamčena.

Tako sam prošlog petka uzaludno kopala po portalima tražeći neki događaj na otvorenom u povodu početka proljeća. I nisam se dala obeshrabriti, pa sam ipak organizirala proslavicu s dobrom starom ekipom, na klupi u parku, s našim psima.


_________________________________________________________________________

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.