Fiskalna mini-revolucija

Hrvatski ugostitelji, trgovci i odvjetnici prošle su godine imali 8 milijardi kuna ili 17,8% viši promet u usporedbi sa 2012. Ovaj čudesan podatak nažalost nije pokazatelj naglog gospodarskog rasta već posljedica uvođenja fiskalnih blagajni.


Kad je s početkom 2013. na snagu stupio Zakon o fiskalizaciji, mnogo se ljudi naizgled bunilo: država, u ovom slučaju ministar financija Slavko Linić, opet zadaje udarac malim ljudima umjesto da se bavi velikim ribama. Tako je barem pisalo dosta medija, pokušavajući na silu stvoriti nekakav skandal. Prema njihovom pisanju, porezni inspektori nemilosrdno su usred turističke sezone zatvarali objekte zbog neizdanog računa za samu jednu kuglicu sladoleda.


Istina, bilo je nekih nepotrebnih priča. Ali to je sasvim zanemarivo u odnosu na to kako su pojedinci godinama sustavno varali državu. Dakle, i svoje drage sugrađane, a i poštenu konkurenciju koja se u svom poslovanju držala i drži zakona. Ne želim ni znati koliki se iznos utajenog poreza nakupio u posljednjih dvadesetak godina.


U krugu svojih poznanika i prijatelja, ali i među slučajnim prolaznicima na tržnicama, u dućanima, u kafićima, čula sam puno više pozitivnih nego negativnih komentara glede fiskalizacije. Svi su postavljali slično i sasvim logično pitanje:  zašto bi se većina nas držala pravila i šutke gledala dok drugi profitiraju varajući državu? Očito je došlo vrijeme da shvatimo ono što dosta onih koji su na moćnim pozicijama još treba shvatiti – država nije nekakva apstraktna tvorevina, država nisu političari, država je narod. I varajući državu činimo štetu čitavoj našoj zajednici.


Zanimljivo je da Njemačka u ovom području ne prednjači. Najveća razlika u usporedbi s Hrvatskom očituje se u činjenici da blagajne nisu direktno povezane s poreznima upravama. Naravno, svi podaci o računima i ostalim transakcijama pohranjuju se i moraju se na upit predočiti poreznim inspektorima. Stopostotna garancija za ispravnost i potpunost podataka ne postoji.


Njemački dnevni list Zeit prošli je mjesec objavio članak u kojem govori o trikovima za utaju poreza kojima se služe ugostitelji. Među ostalim, umjesto računa gostima izdaju „međuračun“ ili „predračun“ jer te stavke kasnije mogu lako u sustavu mijenjati, odnosno izbrisati. Popularni su i programi s nazivom „zapper“ pomoću kojih se vrlo lako može mijenjati iznos prometa – na dnevnoj bazi ili za određeni vremenski period, čak i za točno određeni proizvod. A i upozore vas ako promjene postanu presumnjive.


Čitavu situaciju najbolje je u članku opisao glasnogovornik hamburške porezne uprave Daniel Stricker: „Ugostitelji su jako zainteresirani za blagajnu koju njihovu djelatnici ne mogu zlorabiti. No, kad je riječ o plaćanju poreza, onda je njihov interes sasvim drukčiji – onda bi voljeli sustav koji oni mogu zlorabiti.“ Upravo u tim dvjema rečenicama sažete su i hrvatske boljke.


Iako naša država u borbi protiv velikih riba ima još puno prostora za napredak, utaju poreza na mala vrata ne treba zbog toga zanemarivati ili opravdavati. Zakon treba vrijediti za sve, pa tako i za one manje ribe. Kršenje zakona je kršenje zakona - sasvim jednostavno. A skepticima koji su upozoravali na to da se uvođenjem fiskalnih blagajni zapravo ništa neće promijeniti i da se čak daje veći manevar za prevaru, kao što je i opisano u gore navedenom članku, samo mogu reći: donekle ste u pravu, ali brojke ne lažu.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.