Život na moru

Tijekom posjeta Rijeci, najvećem lučkom gradu u Hrvatskoj, nemoguće je ne sresti nekoga čiji život na neki način nije povezan s pomorstvom. Pomorci se ubrajaju među najbolji hrvatski izvozni proizvod, a računa se da se od njihovih plaća zarađenih na brodovima diljem svjetskih mora u Hrvatsku na godinu slije oko 500 milijuna američkih dolara. Što je životni standard u zemlji viši, zanimanje za plovidbu je manji, pa i obrnuto.

Hrvatski pomorci su oduvijek cijenjeni i traženi na brodovima svih zastava svijeta zahvaljujući svojim sposobnostima, znanjem struke i kvalitetnom školskom obrazovanju. U Hrvatskoj ima između 28 i 30 tisuća pomoraca, od kojih su oko 15 tisuća časnici, u konkurenciji od 1,5 milijuna pomoraca na međunarodnom tržištu, od čega samo 2% su žene.

Dok sam živjela u Buenos Airesu znalo se dogoditi da sam slučajno srela muškarce koji pričaju hrvatski i ubrzo bi mi potvrdili da su pomorci. Zgodna anegdota se dogodila prošle godine tijekom manifestacije Buenos Aires slavi Hrvatsku, kad je u samom centru grupa pomoraca pratila zvukove tamburice koje su ih dovele do stotinu ljudi u hrvatskim narodnim nošnjama pa im nije bilo jasno jesu li zaista bili u Buenosu.

Jedan je hrvatski pomorac davne 1866. godine stigao iz rodnoga mjesta Doli u Dubrovačkom primorju u Argentinu. Nikola Mihanović na početku se bavio malim brodskim prijevozom, prevozeći putnike s prekooceanskih brodova barkom na obalu. Već je 1909. godine imao 350 brodova pod zastavom svoje tvrtke. Argentina ga pamti kao osnivača argentinske trgovačke flote.

Napornim radom postao je jedan od najbogatijih Hrvata u Argentini i krajem 1920-ih dao je izgraditi dvadesetokatnicu u Buenos Airesu kako bi mogao promatrati svoje brodove kad su uplovljavali u Buenos Aires. Posebno je zanimljiva činjenica da je ta zgrada, Torre Bencich, bila tada najviša u tom gradu.

Pomorcima je svijet na dlanu, brodom obilaze kuglu zemaljsku. U kontaktu su s raznoraznim kulturama, ljudima, običajima. Ali nije sve tako bajno. Pomorsko zanimanje je kruh od sedam kora. Oni svjesno žive u opasnost. Svaki se dan sudari ili nasuče pet brodova, a prema statistici, na svjetskim morima život izgubi između 250 i 800 pomoraca godišnje.

Život pomoraca i njihove obitelji je zaista pun odricanja. Mjesecima su daleko od obitelji, pa tako propuštaju odrastanje djece, obiteljske proslave pa čak i kavice s prijateljima. Dani su im jako dugi i svakodnevica im je monotona. Žive u zatvorenom krugu u kojem ne mogu birati kolege. Izloženi su raznim bolestima poput malarije dok plove recimo Afrikom, dok su blizu somalijske obale izloženi gusarskim napadima.

Naravno, sve to uspijevaju izdržati jer je pomorsko zanimanje prilično dobro plaćeno. Pa tako, bez obzira na odricanja uspijevaju priuštiti sebi i svojima stvari koje u moru nezaposlenosti u kojoj Hrvatska plovi ne bi mogli. Pa tako, s obzirom na ekonomsko stanje u našoj zemlji vjerojatno pomorsko zanimanje će se i dalje prenositi od generacije do generacije.

*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.