Otac ubojice

Razmišljao je o tome da promijeni ime, ali znao je da to ne bi odagnalo tjeskobu. Uostalom, skrivati se iza novog identiteta učinilo mu se nepravednim. Adam Lanza, ubojica iz Newtowna, bio je njegov sin. Petnaest mjeseci nakon masakra u osnovnoj školi Sandy Hook, magazin New Yorker objavio je dugi intervju s Peterom Lanzom.

Sjećam se jutra nakon zločina u malom, ljupkom gradu u Connecticutu u kojem uglavnom žive obitelji s djecom. Sjećam se razgovora koje reporteri vode na mjestu događaja s preneraženim susjedima, vozačem školskog autobusa, prodavačem peciva, pastorom... Tuga je bila opipljiva, za smrt dvadesetoro prvašića ubijenih na prvom školskom satu jednog prosinačkog petka nije bilo prikladnih riječi.

Ipak, pitanja su bila u zraku, a ubrzo su se pojavila i u medijima. Tko je kriv? Zašto je majka ubojice u kući držala opasno oružje i sa sinom redovito odlazila u lokalnu streljanju? Gdje je svo to vrijeme bio otac obitelji? Nije li elegantno odšetao od problema u novi brak, računajući da izdašna alimentacija rješava probleme, makar njegove.

Priča Petera Lanze kronologija je bolesti koja je najprije tiho ugasila jednu obitelj, a potom uzela 28 života. Adam Lanza bio je oduvijek čudan i iznimno osjetljiv, ali kreativno i ljupko dijete. S tatom je mogao satima slagati lego kocke. Prvi ozbiljniji problemi počeli su u pubertetu: opsesivno pranje ruku, osjetljivost na dodir, boje, zvuk. Depresija. Napadi panike.

Peter i Nancy Lanza, obrazovan i dobrostojeći bračni par, tražili su stručnu pomoć puno puta. Adamu je dijagnosticiran sindrom iz spektra autizma, i opsesivno- kompulzivni poremećaj. Njegove dijagnoze nisu imale dodir s nasilnim ponašanjem. Nijedan psihijatar nikada nije ocijenio Adama kao opasnost, a brojni liječnici nikada nisu zatražili njegovu hospitalizaciju.

Nancy Lanza jedina se znala nositi s iracionalnim ponašanjem svoga sina. Bila je njegova dragovoljna zatočenica. Adam je odbijao komunikaciju s ocem i četiri godine starijim bratom. Ali, Adam nikada nije bio nasilan.

Nancy Lanza nije znala tražiti pomoć, stigma zbog mentalne bolesti u obitelji težak je teret, gdje god živjeli. Peter Lanza nije znao nastupiti odlučno. Bolesno dijete, zaštitnička figura majke, pasivan otac, ravnodušno okruženje.

Dogodila se stravična tragedija. Nancy Lanza bila je prva žrtva Newtowna. Ubijena je s četiri hica u glavu na spavanju. Ubio ju je sin kojem je posvetila sve svoje dane punih dvadeset godina.

To se može dogoditi i vama, upozorava Peter Lanza sve roditelje čija djeca pokazuju znakove asocijalnog ponašanja, boluju od ozbiljnih mentalnih bolesti. Tražite pomoć, tražite odgovore, budite odlučni. Nitko neće napraviti korak prema vama.

Svjedočanstvo Petera Lanze gotovo je teško čitati, jer ne donosi olakšanje, nema raspleta na kraju tužne, teške priče. To nije prirodan osjećaj, ali želio bih da se moj sin nikada nije rodio, kaže otac čiji intervju otvara novu, bolnu polemiku oko tragedije u Newtownu.