Neka bude EKO

Nedavno istraživanje pokazalo je da se svaki drugi građanin Hrvatske odlučuje za kupnju eko proizvoda - moglo se čuti na nedavnom skupu u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Pojmovi bio, eko i organski sinonimi su za proizvode i namirnice s nekim od priznatih certifikata koji jamče da ti proizvodi nemaju industrijskih pesticida i nisu proizvod genetskog inženjeringa.


Dok se pojam “zdrava hrana” često povezuje s kvalitetnom prehranom, ne mora značiti da uistinu to i jest. Naime, želim vjerovati da je sve što se nudi na tržištu zdravstveno ispravno i da su ti proizvodi prošli kontrolu, da sadrže dopuštene količine onoga što bi moglo kontaminirati hranu pa je zato to sve “zdrava hrana”.  Blago onima koji imaju komad zemlje na kojemu mogu sami uzgajati barem dio svoje hrane.


Uzgoj takve hrane na početku je bio hipijevski pothvat. Kasnije je eko hrana postala puno šire prihvaćena, a danas je gotovo svjetski trend. Hrvatska na karti ekološke industrije u Europi zauzima deveto mjesto budući da udio ekoloških proizvoda na tržištu iznosi 2,2 % ukupne potrošnje svih građana.


Ako ću se ravnati po narodnoj uzrečici koja kaže da je čovjek ono što jede, morala bih priznati da sam nakon tri tjedna provedena u Argentini postala malo govedo. U Argentini je naime teško zamisliti obrok bez mesa. Argentinci su praktički prvaci po količini konzumiranog mesa. U 2013.  pojeli su 64 kg goveđeg mesa po osobi, 9,4 % više nego godinu ranije. Ne čude me ove brojke, jer nema do famoznog “argentinskog asada” (roštilj).


Svatko tko je jedanput probao pravi asado, zna da argentinsko meso ima potpuno drugačiji okus. Sama činjenica što goveda tijekom cijele godine slobodno pasu pampama jedući mirisnu travu i bilje postavila je argentinsko meso na vrh ljestvice. Netko bi prigovorio: “Pa dobro, krenula je  sa eko proizvodima a sad je prešla na meso". Zato podsjećam da i meso ulazi u rang eko proizvoda, samo ako se u životinjskom uzgoju ne koriste hormoni i antibiotici.


Ne želim ulaziti u diskusiju o bilo čijim prehrambenim navikama i u prosudbe što je bolje ili lošije - neka to svatko odluči za sebe. Samo sam htjela obratiti pozornost na to da ako prilikom kupnje malo bolje pogledamo gdje i kako je što proizvedeno, možemo učiniti veliku uslugu našem organizmu i unijeti u njega nešto manje kemikalija nego obično.


Najnovija istraživanja pokazuju da bi globalni trend potražnje za ekološki certificiranom hranom i pićima do 2019. godine mogao dovesti tu industrija do vrtoglavog rasta od 200 % u odnosu na razinu iz 2012. godine. Pa se tako nadam da će prehrambeni proizvodi koji se nude u trgovinama biti uskoro doista manje izloženi štetnim tvarima.


A na kraju se vraćamo na početak: sigurna sam da ćemo se jednog dana hraniti kao što su nekada to radili naši preci - iz vlastitog vrta, ili makar iz tuđeg, ali bez hrpe štetnih pesticida, hormona, i ostalog.


*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.