Može li vrtić spasiti svijet?

Pri spomenu vrtića, svakako prvo pomislimo na mnoštvo djece koja pjevaju, igraju se i proizvode čudne zvukove oponašajući životnjsko glasanje. Ne zvuči, sve u svemu, osobito impresivno. Pa ipak, vrtići bi mogli spasiti svijet.  

Kad sam doselio u Hrvatsku, bio sam zatečen koliko je ta zemlja različita od onog što sam očekivao. Bilo mi je pomalo dosadno, drugim riječima - bilo je sigurno. Malo zločina u odnosu na SAD, učtivi ljudi i nasumično davanje poklona čine Hrvatsku sjajnim mjestom za život.  Sve to, čini mi se, nedostaje Americi. Što to Hrvatska ima, a Amerika nema?  

Vrtić

Evo jednoga od mogućih odgovora: kvalitetni, pristupačni i raspoloživi vrtići. Iz vlastitog iskustva u Zagrebu, moram reći da je ovdašnji predškolski sustav fantastičan. Ono što Zagreb dobro čini jest subvencioniranje vrtića za djecu u dobi od šest mjeseci do oko sedam godina.  Istovremeno, samo dvije američke savezne države, Oklahoma i Florida (stvarno?), u cijelosti pokrivaju troškove državnih vrtića za četverogodišnjake.  U ostalim dijelovima SAD-a,  na skrb za djecu odlazi više od 10 posto kućnih budžeta. Prema podacima organizacije Child Care Aware, cijena boravka dvoje djece u vrtiću predstavlja najveći pojedinačni trošak većine američkih kućanstava. Iako hrvatski vrtići nisu besplatni, a trebali bi biti, u mnogim mjestima cijene su pristupačne.  


Posao, zločin i obitelj

Vrtići su važni u stvaranju produktivnog, odgovornog i civilnog društva. Utjecaj vrtića traje mnogo duže od samog djetinjstva - sve do 40. godine! Poznato američko istraživanje, Perry Preschool Study (1962-1967), podijelilo je skupinu siromašne crnačke djece u dobi od 3 do 4 godine na dvije grupe: prva grupa smještena je u vrtić na godinu dana, a druga grupa nije dobila takvu priliku. Otad, stručnjaci različitih profila pratili su članove obje grupe.


Ono što su uočili prilično je zapanjujuće. U dobi od 40 godina, čak 70 posto  muškaraca iz bivše vrtićke grupe bilo je zaposleno, u usporedbi s 50 posto onih koji nisu pohađali vrtić. Iz vrtićke grupe proizašlo je 32 posto uhićenih zbog nasilnih kaznenih djela, u odnosu na 48 posto članova nevrtićke grupe.  Naposljetku, 57 posto muškaraca s vrtićkim iskustvom podizali su vlastitu djecu, dok je isto činilo samo 30 posto muškaraca bez tog iskustva. Odgajati djecu u obiteljima, sa zaposlenim roditeljima, koji ne čine nasilje i zločine, zvuči kao odličan povrat na jednogodišnju investiciju u vrtić.

Jaz od 30 milijuna riječi

Važno je i to kome je vrtić zapravo dostupan. U Hrvatskoj, vrtić pohađa 58 posto djece. U SAD-u, ta je  brojka manja - u vrtić ide svako drugo dijete. Dok su u cijeloj Hrvatskoj mnogi vrtići subvencionirani, vrtići u SAD-u to nisu. Jedno drugo američko istraživanje ustanovilo je da djeca iz obitelji s visokim primanjima do svog 3. rođendana čuju 30 milijuna više riječi od djece iz obitelji primatelja socijalne pomoći.  Taj jaz u vokabularu utječe na njihov kvocijent inteligencije, razvoj i kognitivne sposobnosti.  Sve to može se prevladati ukoliko dijete pohađa vrtić. Bez državne potpore, obitelji kojima je vrtić najpotrebniji vjerojatno ga neće moći priuštiti.

Možda budućnost djeteta ne ovisi samo o vrtiću, već i o cjelokupnom društvu, poput hrvatskog, kojemu razvoj djeteta može biti prioritet, unatoč ograničenim resursima. Možda će upravo to spasiti svijet.

______________________________________________________

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.