HŽ vs. Deutsche Bahn

Napokon smo i to dočekali – Hrvatske željeznice se moderniziraju. Kroz sljedećih 18 mjeseci uvodi se mogućnost online kupovine karata. Postojat će i odgovarajuća aplikacija za pametne mobitele.


Postavljaju se automati za kupovinu voznih karata na kolodvorima, a dosadašnje kartonske mjesečne, višemjesečne i godišnje karte zamijenit će smart kartice. Cijena: 43,3 milijuna kuna. Krasno, ali meni se u glavi samo vrti misao - smart kartice za ne baš tako smart željezničku infrastrukturu i vozni park HŽ-a.


No, da ne budem nepoštena: radi se i na modernizaciji voznog parka. HŽ je od Končara naručio 44 vlaka vrijednosti 1,6 milijardi kuna. Infrastruktura je druga priča – od 2700 kilometara tehnički zastarjelih pruga većina su jednokolosiječne.  Brzina vlakova samo na malo više od 300 kilometara pruge doseže maksimalnih 100 kmh. Od onih famoznih osam nagibnih vlakova kupljenih 2003. jedan je u funkciji. Sve govori o (ne)kvaliteti željezničkog prometa u Hrvatskoj.


Osobno sam  zadnji put vlakom putovala prije tri godine, doduše na međunarodnoj relaciji: Zagreb – Budimpešta. To putovanje zaista ne bih voljela ponoviti. Činilo se beskonačno, kasnili smo, stajali u svakom selu, a na povratku smo zbog remonta dijela pruge presjedali na bus da bismo se nakon sat vremena opet vratili u vlak. Jedina prednost bila je povoljna karta.


Za relacije unutar Hrvatske vlak mi gotovo nikad ne dolazi u obzir. S jedne strane nemam potrebu, s druge strane nakon međunarodnog iskustva nemam ni želju.  Da nisam usamljena u svom razmišljanju potvrđuje i poslovno izvješće HŽ-a za 2012.godinu : u ukupnom kopnenom i zračnom prometu željeznice su 2011. prevezle 47,8% putnika, a 2012. 33,8%. Najveći pad doživio je gradsko-prigradski prijevoz na području Zagreba.


U Njemačkoj stvari izgledaju drugačije. Kad kažem Deutsche Bahn i ICE, sve je jasno. I zaista je impresivan željeznički promet u toj zemlji: 34 000 kilometara pruge, što je trostruko duže od mreže autocesta u Njemačkoj. Preko 250 ICE vlakova. Dnevno zemljom prometuje 39 000 vlakova koji prevezu 7,5 milijuna putnika. Gradski i prigradski prijevoz iznimno su dobro regulirani.


Naravno, ništa nije savršeno – pitate li Nijemce, najveća zamjerka gotovo jednoglasno bit će velika kašnjenja. Podaci DB-a pokazuju da baš nije tako strašno:  80% vlakova stigne na vrijeme. Danonoćno se o tome brine 376 zaposlenika centrale DB-a u Berlinu. Pitate li mene, najveća zamjerka su visoke cijene karata. Naučila sam da ćete, želite li na dan putovanja primjerice kupiti povratnu kartu Rostock-Hannover, morati izdvojiti oko 100 eura. I nije riječ o direktnoj liniji niti o ICE vlaku na čitavoj relaciji.


Zanimljivo je da Hrvatska i Njemačka dijele jednu sličnu boljku – zastarjelu infrastrukturu. Deutsche Bahn pod hitno mora naći milijune za sanaciju postavnica i mostova inače poduzeću prijeti snižavanje izvrsnog kreditnog ratinga. A to znači i plaćanje većih kamata na postojeće kredite (procjenju se oko 180 milijuna eura više godišnje) i lošije uvjete pri novom zaduživanju.


Bez obzira na sve, Nijemci su desetljećima ispred nas. Voljela bih samo da mi iz njemačkog primjera naučimo onu poslovicu – prvo skoči pa reci hop. Ili u ovom slučaju: prvo sredi pruge pa kupuj moderne vlakove i uvodi online prodaju karata.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - --  - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -  - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.