Zašto volim Hrvatsku (5 razloga)

Turisti vole Hrvatsku zbog Dubrovnika, mora i vjerojatno Plitvica. Lokalni ljudi vole Hrvatsku jer im je tu dom.  A ja? Nisam ni turist, niti 'lokalac'. Ja sam član uistinu posebne kategorije, zvane hrvatski zet. S obzirom da je danas Valentinovo i da se ovaj blog zove Love Croatia, predstavljam top 5 razloga zašto volim Hrvatsku. 

1. Sigurnost. Hrvatska je nevjerojatno sigurna zemlja. Toliko da su se čak i moji kanadski prijatelji u Hrvatskoj osjećali sigurnije nego doma. Kao Amerikanac, smatrao sam da je to nemoguće. U mom rodnom gradu Tulsi, prošle godine registrirano je 66 ubojstava. U cijeloj Hrvatskoj, bilo ih je 41. Također, ne mogu se sjetiti kad sam posljednji put u Hrvatskoj vidio dilera metha. Ne mogu sasvim razumjeti zašto je Hrvatska toliko sigurnija od Oklahome, ali razlike između dvije zemlje navele su me da ponovno razmotrim sve ono u što sam nekoć vjerovao, a tiče se moje domovine.


2. Obitelj. U Hrvatskoj nije rijetkost da pripadnici nekoliko generacija dijele isto kućanststvo. Znam, sada mislite: ima li išta dražesno u tome da mi 70-godišnja žena stalno ponavlja da navučem čarape? Da, zapravo ima. U SAD-u živimo suprotni ekstrem. Većina obitelji raspršena je širom države. I svakako,  dražesno je živjeti sam, podalje od roditelja. No u konačnici to je usamljenički život, kako za vas tako i za njih. Zajedništvo roditelja, djece, djedova i baka, kako emocionalno tako i fizičko, jedno od najboljih hrvatskih obilježja.


3. Prostor. U Oklahomi imamo toliko mnogo prostora, da on predstavlja naš glavni 'izvoz'. Mogli bismo koristiti moto: Dođite u Oklahomu, jer izgleda kao da ovdje nikog drugog nema. Čak i u gradovima. Da biste bilo što učinili, otišli u dućan, na kavu, u pekaru, kod frizera, morate voziti.  Čak i da živite u blizini ičeg navedenog, parkiralište je toliko golemo da biste još uvijek trebali voziti do ulaza. U međuvremenu, U Hrvatskoj mogu stići bilo gdje čim prekoračim svoj kućni prag.  Gradovi u kojima je moguće hodati promoviraju zdravije i jače zajednice. Regularnost naših lokalnih rutina rezultira poznatim licima na ulici i u obližnjim trgovinama. Tamo u SAD-u, gdje mnoštvo ljudi odsvagdje voze do nekog tamo ogromnog supermarketa, propušta se takva društvena intimnost. Jednostavno, jedni drugima ostajemo stranci.

4.   Povijest. U Oklahomi postoje stari predmeti.  Zovu se kamenje. U Hrvatskoj, sam Zagreb star je 1.000 godina, a Split broji gotovo 1.800 ljeta. Život u SAD-u ponekad se čini tranzitnim, kao da bi sve lako moglo izblijedjeti. Naši korijeni u američko društvo uglavnom sežu kroz jednu ili dvije generacije. Svijet koji nas okružuje tek je nešto stariji od toga. Povijest u Hrvatskoj, doslovno milenij znamenitosti i mirisa, pruža osjećaj trajnosti i kontinuiteta koji služi kao protuteža brzini vremena - u treptaju oka. Okružje takvih spomenika iz prošlosti pomaže mi da više cijenim sadašnjost.

5.  I naravno, kava. Ima li boljeg načina za uživanje u atmosferi i sigurnosti grada od lagane šetnje do kafića i ispijanja kave sa prijateljima (pomaže vam i u kraćem udaljavanju od punice)? Bilo da je riječ o sjedenju na terasi kafića na jednom od gradskih trgova ili pronalasku utočišta u nekom od kvartovskih kafića, odlazak na kavu najbolji je hrvatski običaj.


Poslušajte moj radijski prilog o tome što u Hrvatskoj vole neki drugi stranci koji žive ovdje. Prilog će biti emitiran u subotu 15. veljače u HRT-ovom Weekend Magazinu Glasa Hrvatske nakon Croatia Today u 18.15 CET.


  _______________________________________________________________________


 Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.