Volontirovo

Ove godine mogu iskreno reći da se veselim Valentinovu. Ne zato što planiram ili očekujem neke velike romantične geste nego jer ću ga provesti radno, u društvu svojih novih prijatelja iz Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava. No, najbolje da krenem ispočetka.

Uvijek sam željela volontirati, odnosno koristiti svoje slobodno vrijeme i znanje za nešto više od svog posla (koji, naravno, volim), ne očekujući ništa zauzvrat. Isto tako sam uvijek nalazila izliku, i priznajem, zapravo jedini problem leži u mojoj lošoj organizaciji vremena. Zahvaljujući kolegi iz hrvatske redakcije Glasa Hrvatske i volonteru Tomislavu Šikiću, napokon sam dobila priliku upoznati se s radom jedne neprofitne nevladine udruge - riječ je o Civitasu Zagreb.

S Tomislavom sam posjetila Centar u Dubravi, gdje smo maturantima s motoričkim poteškoćama predstavili naš posao i međunarodni program HRT-a. Susret je dio projekta kojim se te mlade ljude želi motivirati za daljnje školovanje, odnosno studij. Želi im se odagnati možda postojeći strah od studija i kasnije radnog okruženja, te sumnja da možda ne mogu, kao i svi ostali, uz dovoljno rada i učenja upisati i završiti fakultet.

Saznali smo i njihove studijske želje. Među njima se našla jedna koja će vam najbolje dočarati stav i volju ovih mladih ljudi. Ana Marija, višestruka prvakinja Hrvatske u boćanju, reprezentativka i gotovo nepokretna, otkrila nam je da joj je najveća želja postati trenerica. Da se za ljude poput nje, koji imaju sportsku crtu i teoriju u glavi, osnuje trenerska škola u kojoj će ih se osposobiti za taj posao. Asistenti bi obavljali onaj fizički dio trenerskog posla. A boćanje voli jer joj, citiram, pomaže da zaboravi na probleme, ako ih uopće i ima. Ako pojedinac sebi ne postavlja ograničenja, ne bi to trebalo činiti ni društvo. Voljela bih da to dokažu i zakoni ove zemlje – u praksi, a ne samo na papiru.

Jedna od osoba koja se uvijek više koncentrira na praksu nego teoriju je Zvjezdana Stančić, osnivačica udruge Civitas Zagreb. Ako biste me pitali što radi, rekla bih najkraće - posvećuje se radu s djecom i mladima, promiče civilno društvo putem različitih projekata, pokušava učiniti naše društvo boljim i pravednijim. U ovom slučaju potiče na jednakost u obrazovanju. Čini mi se da na udrugama poput ove, ljudima koji su u njima angažirani, te nastavnicima i ostalim zaposlenicima srodnih odgojnih ustanova ostaje taj zadatak.

Državna razina jest uključena - u Zagrebu primjerice djeluje Ured za studente s invaliditetom. Ipak, da ste u koži maturanata iz Centra u Dubravi i da na svoju ruku želite istražiti koje su vam mogućnosti, teško ćete informacije naći na prvu. Ja nisam uspjela otkriti ukupan broj studenata s invaliditetom u Hrvatskoj. U Zagrebu ih je 350 na više od 75.000 studenata.

Usporedbe radi, u nekoliko sam sekundi na stranici njemačke vlade doznala da osobe s invaliditetom čine 8% svih studenata u državi. Vidjela sam i što sveučilišta čine kako bi osobama s invaliditetom omogućile studij, koje mogućnosti financijske pomoći postoje, kako otići na studijski boravak u inozemstvu. Sve je to propisano njemačkim Okvirnim zakonom o visokoškolskom obrazovanju.

Među našim maturantima iz Dubrave našao se i jedan koji bi želio postati sportski novinar. Možda još koga od njih pridobijemo prilikom posjeta našoj redakciji na Valentinovo i pripreme njihove reportaže za emisiju Hrvatima izvan domovine, koju im je za zadaću dao kolega Tomislav. Više o tome ćete svakako saznati u blogu sljedeći tjedan!


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.