Točnost, pristojnost kraljeva

Pünktlichkeit ist die Höflichkeit der Könige – Točnost je pristojnost kraljeva, kaže jedna poznata njemačka poslovica. I upravo je točnost jedna od glavnih karakteristika koju povezujemo s Njemačkom, mislim da ćete se u toj tvrdnji složiti sa mnom. Ljudi ne kasne na dogovore i posao, vlakovi i busevi drže se voznog reda, plaća ne kasni...


Baš neki dan sam s kolegama iz španjolske i engleske redakcije, u jednoj od naših diskusija o kulturološkim razlikama između Hrvatske i zemalja u kojima smo prije živjeli, razgovarala o tome kako Hrvati, uz sve svoje divne karakteristike, baš i ne drže do točnosti. Kolega iz španjolske redakcije kaže da je u njegovoj rodnoj Argentini kašnjenje znak nepoštivanja druge osobe i ne razumije kako to ovdje može biti društveno prihvatljivo.


Dok se njemu i zbog kašnjenje od pet minuta diže kosa na glavi, meni je sve do 15 minuta, odnosno famozne akademski četvrti, u redu.  Jer i ja sam samo čovjek koji nekad kasni, a dogodilo se i da sam baš pošteno zabrljala stvar. Ipak, trudim se kašnjenje svesti na minimum te volim doći malo ranije, za svaki slučaj. Ostalo je meni nešto od života u Njemačkoj, ali istovremeno sam prihvatila i ovdašnju opuštenost i fleksibilnost – mala doza nikome ne može škoditi. Tako kod određenih poznanika već znam što očekivati pa se ravnam po njihovom vremenu.


No, uz svu želju i volju za opuštenošću i spontanošću, ono što mi ponekad zna zasmetati nije samo kašnjenje već nešto drugo: kad osobe ne osjete potrebu pravovremeno javiti da neće stići u dogovoreno vrijeme. Ili to učine tek kad već dobrano kasne. Mene grize savjest ako me netko čeka. Neki to očito ne vide tako.


Nijemci se slažu sa mnom, potvrđuju to i istraživanja. Tako je u jednoj anketi preko 90% ispitanika reklo da je kašnjenje u redu ako se unaprijed najavi.  Ili ako netko kasni povremeno. Gotovo ih je jednako toliko istaknulo da termine i dogovore shvaćaju vrlo ozbiljno te to očekuju i od svoje okoline. Svaki četvrti ispitanik rekao je da radije dođe malo ranije nego da kasni. Koliko je ta karakteristika Nijemcima bitna govori i podatak da ih 92% smatra kako djecu od malih nogu treba učiti točnosti. Pri tome smatraju da ipak ne treba biti fanatik.


O točnosti u Njemačkoj i Hrvatskoj u drugim sferama života dao bi se napisati zaseban post. No, iz čitave moje priče se ipak može izvući i šira slika – Hrvati se općenito baš i ne drže striktno pravila, pa tako nije ni drukčije kad je riječ o vremenu. Ne znam proizlazi li hvaljeni njemački sustav iz te njihove točnosti ili je obrnuto. No, očito nešto čine dobro. Možda bismo zato i mi trebali uskladiti svoje satove s njemačkim vremenom...ali nek' bude s pet minuta zakašnjenja – da baš ne izgubimo skroz na svojoj opuštenosti.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.