Zračne luke

Na putu za Buenos! Prerani dolazak na Pleso iskoristila sam za još par poziva prijateljima. Zagrebačka zračna luka, onako mala, zaista djeluje prijateljski. U 2011. kroz nju je prošlo nešto više od 2,3 milijuna putnika. Sve se brzo obavlja, bez problema. Osoblje je prilično korektno, gotovo ljubazno. Putnici su prilično tihi, teško je pogoditi tko kamo putuje.

Slika se potpuno mijenja odmah nakon što sletite na frankfurtski aerodrom kroz koji je u 2011. prošlo više od 56 milijuna putnika. Rijeke ljudi jure na sve strane. Neki su se smjestili ugodno, kao da tu već duže vrijeme žive. Neki se klinci zalijepili za prozor i slave svako slijetanje i polijetanje zrakoplova. Na putu prema vratima za Sao Paulo, nailazim na kabinu za pušenje u kojoj mogu zadovoljiti potrebu u skladu sa svojom „ružnom navikom“.


Tu susrećem sredovječnog čovjeka dobrog izgleda i opuštenog držanja. Kladim se da je Hrvat, ili barem iz regije. Zazvoni mu mobitel i počne pričati hrvatski. Nasmijem se. Čim je odradio razgovor, odlazi. Stiže mlad i nervozan dečko. Mislim: „Ovaj mora biti Argentinac“. Nekako nezgrapno odjeven, kao da je obukao tuđu odjeću trudeći se pratiti europske trendove. Živčano gleda svoju argentinsku putovnicu i naglas komentira datum isteka.


Oduvijek sam voljela pogađati odakle su ljudi, a zračne luke su pravo mjesto za to. Još mi se nije dogodilo da nisam susrela Hrvata na putu – čak i u Dar es Salamu, u Tanzaniji. Prema podacima Instituta za turizam, svako je četvrto putovanje Hrvata u 2012. bilo inozemno. Nešto više od 5 % bila su privatna putovanje izvan europskih zemalja. To mi govori da Hrvati i nisu veliki putnici, ali zaista nas ima posvuda.


Nakon slijetanja u Sao Paulo imam jako malo vremena do leta za Buenos Aires, pa jurim. Ovo je prvi put da zaista mogu uživati u tom velebnom gradu iz ptičje perspektive. Zaista je impresivan i djeluje kao da mu nema kraja. Svjetsko nogometno prvenstvo sigurno je samo jedan od razloga za posjetiti taj grad. Tom zračnom lukom u 2011.  procirkuliralo je gotovo 30 milijuna putnika.


U žurbi i s isključenim mobitelom nisam više sigurna koliko vremena imam do sljedećeg leta, ali sam uvjerena da neću pogriješiti izlaz. Dakle, tražim samo mjesto odakle dolazi buka. Više stotina ljudi čeka pokraj izlaza za Buenos Aires, Rosario te urugvajski Montevideo s jako malo vremenske razlike. Svi brbljaju međusobno.


Sama činjenica da čekate isti let djeluje im kao dozvola za ispitivanje i razgovoru nema kraja. Tih par sati leta prošlo je za čas i napokon sam se dočepala argentinskog tla. Malo prije slijetanja u MinistroPistarini, poznatijem kao Ezeiza, stjuardesa nam je podijelila neku carinsku deklaraciju koju svi Argentinci moraju popuniti budući da su zadnjih godina pod užasno strogim kontrolama Federalne uprave za javne prihode (AFIP).


Budući da više ne živim u Argentini, a i nakon što sam vidjela ogromni red za državljane Argentine, u zemlju sam odlučila ući s hrvatskom putovnicom. Policajka koja mi kontrolirala putovnicu bila je mlada cura koja se odmah zapričala. Prvo me pitala živim li u Hrvatskoj i odmah dodala kako nema pojma gdje je to, ali da mi je sigurno bolje nego njima. Odmah sam se sjetila hrpe svojih poznanika iz Zagreba koji jedva čekaju da iskušaju sreću u nekoj drugoj zemlji.


Nakon desetak minuta prijateljskog razgovora, policajka mi je stavila pečat na putovnicu i rekla da smijem ostati 180 dana, ali da ne vjeruje da ću toliko izdržati. Nakon što mi je zaželjela sretan boravak, odjurila sam po kufer i ubrzo se našla u zagrljaju svojih najdražih, u ugodnim ljetnim temperaturama. Pozdrav do idućeg tjedna…

                  


*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.