Jesu li Hrvati otporni na uspjeh?

Mnogim Hrvatima budućnost se čini frustrirajućom. Zbog pet godina bez gotovo ikakvog gospodarskog rasta (-0.6 BDP-a), kontinuirane visoke nezaposlenosti (21.6 posto) i niskih plaća, ljudi nisu optimistični po pitanju darova sutrašnjice. Zapravo, moglo bi se reći da diljem Hrvatske postoji deficit optimizma. 

Amerika je uvijek optimistična, ponekad i na granici apsurda. Ukoliko imamo pozitivan stav u ponedjeljak, imat ćemo ga i u srijedu, bez obzira na ono što se dogodilo u utorak. Uvjerenje da je SAD zemlja mogućnosti toliko je ukorijenjeno u našu nacionalnu psihu da ostajemo pozitivni u pogledu budućnosti, sigurni da će se i naša prilika pojaviti.

Za razliku od SAD-a, kad god spomenem nešto pozitivno u Hrvatskoj, recimo kad kažem da pišem knjigu, sugovornici će me odmah informirati da nitko neće kupiti više od nekoliko stotina primjeraka neovisno o tome koliko je knjiga dobra, da time neću ništa zaraditi,  te će iznijeti još niz 'činjenica' koje bi me poput hladnog tuša trebale trgnuti iz sna i vratiti u stvarnost. To mi, usput budi rečeno, govore  moji prijatelji.

Mislim da se jedan od razloga za takvu diskrepanciju nalazi u različitim putevima prema uspjehu u SAD-u i u Hrvatskoj. U Americi, taj je put, iako vijugav, u najmanju ruku vidljiv. U Hrvatskoj, za njim još uvijek traga cijeli istraživački tim, vjerujući da leži negdje, skriven pod trsjem i mahovinom poput izgubljenog grada u džungli, kojeg su otkrili tek rijetki namjernici. 

Nedavno istraživanje pokazalo je da je ekonomska mobilnost u Americi i dalje stabilna. I danas se pojedinci mogu pomicati gore i dolje na ekonomskoj ljestvici onoliko koliko su to mogli prije 20 godina. Pitam se što bi neko slično istraživanje otkrilo u Hrvatskoj. Stoji li mlađa generacija financijski bolje od svojih roditelja? Nezaposlenost među mladima u Hrvatskoj je dosegnula 49,7 posto (u SAD-u je 14,10 i s tendencijom pada), što znači da polovica mladih u dobi od 15 do 24 godine ovdje ne mogu ostvariti čak ni radno iskustvo. Umjesto toga, oni ostaju doma ili studiraju, nadajući se da će nakon stjecanja diplome nekako već pronaći posao. 

Ljudi će vam reći da radno mjesto u Hrvatskoj više ovisi o tome koga znate, nego što znate. Uz polovicu mladih bez radnog iskustva, čini se donekle smislenim da ćete prije zaposliti svog neiskusnog prijatelja ili rođaka, nego nekog jednako tako neiskusnog stranca. Prevladava, međutim, osjećaj da je nezaposlenost u Hrvatskoj sama po sebi misterij, ono što znanstvenici nazivaju 'crnom kutijom'. Možemo vidjeti što u kutiju ulazi i što izlazi, ali ne znamo što se odvija unutra. Razlog zašto je neka osoba zaposlena, a druga nije, čini se kako proizvoljnim, tako i nejasnim.

Najveći 'partybreaker' u Hrvatskoj nisu nužno aktualne okolnosti, već iscrpljujući dojam da je ovakva sadašnjost - vječna. Ni nova Vlada, ni članstvo u EU, niti propast 'majanskog proročanstva' za 2012. godinu nisu znatno poboljšali situaciju. Zasigurno, teško je biti optimističan kada ste taoci užasnog i na sve otpornog status quoa.

________________________________________________________________________


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.