Vrgorske nindže

Već četvrtu godinu zaredom Hrvatska se prema svjetskom indeksu davanja nalazi među posljednjih deset do dvadeset od ukupno 135 zemalja. Indeks se temelji na istraživanju britanske Zaklade za dobrotvorni rad, a ove nas je godine svrstao na najgoru poziciju dosad - iza nas se nalazi samo Grčka. Jesu li Hrvati zaista toliko otuđeni i nespremni pomoći?

Naravno, indeks nije ultimativno mjerilo. Istraživanje se provodi na način da grupa od 1000 ispitanika odgovara na tri pitanja: jeste li u posljednjih mjesec dana donirali novac u dobrotvorne svrhe/ volontirali/pomogli neznancu? Mislim da ti odgovori nisu mjerodavni i čak možda ni ne mogu odrediti stvarnu razinu  Hrvatske na tome planu. Dobro znamo da se Hrvati odazivaju na dobrotvorne akcije, da se možemo osloniti na obitelj i prijatelje kad nam je pomoć potrebna, da smo društveno povezani i solidarni (poznata je priča o Vinkovčanki koja je primila otkaz umjesto kolegice, samohrane majke), u svjetskom smo vrhu po broju donatora organa. 

Očito se među ispitanicima iz Hrvatske nije našao nitko iz Vrgorca. Tamošnje nindže, kako su sami sebe nazvali, u studenom prošle godine počeli su sa svojim akcijama kojima su oduševili javnost. Misija im je jednostavna: svoj rodni grad žele učiniti boljim mjestom za život.  Krenuli su s postavljanjem transparenta s porukom Vrgorčani, vi ste genijalni! jer su željeli sugrađanima uljepšati dan. Oko Božića su u okrilju noći počeli ostavljati pakete s hranom na kućnim pragovima, također s vedrim porukama. Novac skupljaju sami, svatko priloži koliko može.

Kako je nastala ideja? Ta grupa mahom mladih ljudi jedan dan se na kavi zapitala što konkretno mogu učiniti za bolji Vrgorac. I odlučili su novac i vrijeme utrošeno na kavi radije usmjeriti u te svrhe. Da, toliko je jednostavno. Ono što se meni posebno sviđa jest činjenica da osim materijalne pomoći sugrađanima nude i neku vrstu duhovne pomoći - dobru staru ljubaznost, male znakove pažnje, ono što svakome može podići raspoloženje. Jer tko ne voli čuti da je genijalan?

Iako smatram da primjeri poput vrgorskih nindža pokazuju da Hrvati nisu toliko nevoljni pomoći i davati drugima - bilo novac, bilo vrijeme - koliko to indeks pokazuje, jedna stvar je točna: malo ljudi u Hrvatskoj je spremno pomoći nepoznatim osobama. Pokazuju to i moja iskustva, a vjerujem i mnoga tuđa. Sjećam se nekoliko situacija u kojima bi ljudi samo prošli kraj osobe kojoj je očigledno trebala pomoć.

Nedavno sam svjedočila kako je automobil na zebri srušio gospođu s bicikla, vozač nije ni usporio, a kamoli stao. Troje od prisutnih deset osoba na obližnjoj autobusnoj stanici je priskočilo u pomoć. Javnost se zgražala nad sličnim nedavnim događajem iz okolice Slavonskog broda – starija gospođa pala je kraj prometne ceste s bicikla i zadobila ozljede. Prošlo je čak 15 minuta dok netko nije stao.

Zato predlažem izravno djelovanje na pobijanju ružne statistike: kad se sljedeći put nađemo u ovakvoj neprilici, stanimo i pomozimo - nama se neće dogoditi ništa loše, a osobi u pitanju možete čak spasiti i život. Oni koji su još uvijek skeptični, neka se zapitaju kako bi se oni ili njima bliska osoba osjećali da im ljudi okrenu leđa. Imam i prijedlog za one manje ozbiljne situacije: nemojte da vam smiješak na licu i ljubaznost budu strani pojmovi. Vjerujem da u svakom od nas čuči nindža koji je spreman na akciju dobrote, koliko god se ona na prvi pogled činila malom.




Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.