Čarolija Sveta tri kralja

Jutros sam se probudila s istom znatiželjom i uzbuđenjem svojih ranih godina djetinjstva. Iako su ti dani daleko iza mene, lijep je to osjećaj. Danas je “veliki dan” za najmlađe, pogotovo u Španjolskoj i u većini zemalja Latinske Amerike. Za djecu je to dan “istine”, jedini dan u godinu kada mogu dokazati jesu li zaista bili dobri zadnju godinu dana. Slave se Sveta tri kralja - a oni daruju jedino dobru djecu.

6. siječnja katolici slave blagdan koji je u većini europskih zemalja dobio naziv prema latinskom izrazu epifania. U hrvatskom jeziku ima tri imena: književno, prema grčko-latinskom obliku zovemo ga Bogojavljanje; na sjeveru Hrvatske nazivaju ga Sveta tri kralja; a u južnom dijelu Hrvatske rado ga zovu i Vodokršće.  Sva tri imena imaju slično značenje, a svako se od njih odnosi na jedan od tri tradicionalna vida blagdana.

Što je Sveti Nikola u ovim krajevima, to su Sveta tri kralja u hispanskome svijetu. Glavni uvjet za primiti darove je biti dobar tijekom cijele godine. Nekoliko dana prije 6. siječnja mora se napisati lijepo i iskreno pismo Kraljevima, u kojemu im pričamo kako smo se ponašali u protekloj godini i kakvi ćemo biti u narednoj. To pismo mora biti bez pravopisnih grešaka, jer ga inače Kraljevi ne mogu shvatiti. Također se mora napisati osvrt na školsku godinu - koja je u Južnoj Americi završila u prosincu.

Na kraju pisma svako dijete mora napisati svoje želje i koje bi darove željelo dobiti – pa što su te želje ljepše, Kraljevi će biti velikodušniji. Dok smo bili mali, okačili bismo smo to pismo na bor da bi ga oni mogli odnijeti. 5. siječnja poslijepodne doma je već vladalo uzbuđenje. S bratom i sestrom sam pripremala sve detalje za doček Sveta tri kralja.

Prvo smo morali očistiti i glancati cipele koje bi postavili ispod bora - to je bilo predviđeno mjesto za darove. Čupali bismo travu po vrtu i pripremili posudu s vodom da bi se deve mogle okrijepiti nakon dugog puta - jer Kraljevi su dolazili na njima. Također smo ostavljali i neki keks ili kolač da bi se tri kralja zasladili. Na svu sreću tamo je u ovo doba godine ljeto, pa smo ostavljali koji prozor otvoren kako bi im olakšali ulazak u kuću.

Tu večer smo morali ići rano na spavanje, ali od uzbuđenja je bilo teško uhvatiti san. Čak smo i smišljali dežurstva kako bi ih vidjeli, ali svejedno bismo na kraju utonuli u san. A onda 6. siječnja ujutro bismo rano ustajali provjeriti “jesmo li bili toliko dobri kao što smo mislili” i ipak dobili darove koje smo željeli i jesu li “pojeli sve što smo im pripremili dan ranije”. To je doista čaroban dan, a uzbuđenje i veselje djece obuhvati čitavu obitelj.

Tako sam se jutros prošetala do svoga bora - iako sam znala da me tri kralja nisu posjetila. S osmijehom na licu ispijala sam jutarnju kavu promatrajući bor i razmišljajući o tim danima djetinjstva koji mi neiscrpno hrane dušu. Sve dok jednoga dana ne budem svoju djecu uvela u čaroliju toga blagdana, gdje god bila.

*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.