Kako je recesija spasila Božić

Prema podacima agencije za istraživanje tržišta Gfk svaki će punoljetni Nijemac ili Nijemica ove godine na božićne poklone potrošiti 288 eura – najviše u zadnjih šest godina. U Hrvatskoj je taj iznos dvostruko niži i iznosi 171 euro.


U Njemačkoj dakle postoji razlog za opitimizam, u Hrvatskoj za pesmizam, zaključuje se. Neki dan je to potvrdila i anketa na ulicama Zagreba u jednoj TV emisiji – ljudi tužnjikavo potvrđuju da ove godine neće trošiti puno na poklone i da će darivati samo užu obitelj. Ja tu ipak ne vidim problem, baš naprotiv. Shvaćam da je kupovna moć odraz (blago)stanja države, no ipak se pitam – trebamo li baš u blagdansko doba svoju sreću i optimizam mjeriti novcem? Postižemo li mentalno blagostanje kupovinom koja često premašuje naše mogućnosti?


Božić prati obilat blagdanski stol, količine hrane koje su dostatne za nekoliko dana,  no naposljetku često završe u smeću. Naravno, svatko od nas voli i darivati svoje najbliže te ih želi baš onim pravim poklonom neizmjerno obradovati i lako izgubimo pregled nad situacijom. Kao ponosna teta jedne predivne trogodišnjakinje, ponekad upadnem u tu zamku. Svi smo mi jednostavno slabi na našu djecu. Već dobro utrenirani trgovački lanci svakodnevno poštanske sandučiće zatrpavaju promotivnim katalozima. Prelistate li ih na kratko, imate što i vidjeti – igračke čija cijena doseže iznose od nekoliko stotina kuna, a zapravo su čista plastika. Poklanjaju se i knjige, odjeća, tehnika. Ma nema veze kolika cijena, ipak je Božić.


Čak sam u jednom sponzoriranom članku na uglednom portalu pročitala kako bi u blagdansko doba bilo „dobro imati plan potrošnje i zaduživanja, a ako zapne, tu je uvijek osobni bankar da složi kombinaciju “. I pitam se zašto bi se uopće netko doveo u situaciju da tu zaista ponudu uzme u razmatranje? Jesmo li svi pomalo zaglibili u neumjerenosti?


Zašto se fokusiramo samo na ono opipljivo i materijalno? U božićno doba bi ipak trebale biti istaknute duhovne, ljudske vrijednosti. Oduvijek nam se govori sa svih strana: „ Provedite vrijeme s obitelji i prijateljima, darujte drugima vaše vrijeme i pažnju umjesto ispraznog dara koji će skupljati prašinu.“  No ja u to duboko vjerujem. Umjesto da blagdanske dane provodite u stresu kupnje još jednog poklona, pecite s djecom kolače, pogledajte božićni film, izradite sami nakit za drvce ili ih odvedite u šetnju snježnom prirodom. Sigurna sam da će se ta uspomena dublje urezati u njihovo pamćenje nego neka plastična igračka ili skup mobitel. Sljedeći put kad vas netko za vrijeme blagdanske kupovine u romantično okićenom gradu upita biste li mu mogli kupiti nešto za jelo, nemojte mu okrenuti glavu. Možda će zbog toga biti na vašem  stolu pet umjesto šest vrsta kolača, ali će taj dan bit nešto u tom gladnom trbuhu.


Dakako, ne mislim da Božić trebamo obilježiti potpuno asketski, bez ikakvih darova, ali ipak se treba zapitati što nam je uistinu potrebno i povući razumnu granicu. U posljednjih nekoliko godina nas je recesija, htjeli mi ili ne htjeli, naučila mnogočemu pa tako i umjerenosti. Čini se da su Hrvati postali puno oprezniji što se tiče trošenja. I tako se iz recesije, te omražene i već izlizane političke mantre, izrodilo i nešto pozitivno, možda je baš ona spasila Božić.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga