Marijina industrija ljepote

Šarm je u jednostavnosti. Tim se principom vodila Marija Kalentić. Žena je to koja je od 60-ih do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća oblikovala vizualni identitet kozmetičko-higijenskih proizvoda tvornice Neva. Upravo je njezin rad tema uistinu posebne izložbe pod nazivom Marijina industrija ljepote u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. A meni je pripala osobita čast da osobno upoznam autoricu. 

Do početka veljače posjetitelji mogu razgledati rad gospođe Kalentić. Sigurna sam da će mnogi odmah na prvu prepoznati kultne brendove koji su obilježili njihovu nekadašnju svakodnevnicu. Crna mačka, Tabac, Frilax, Irel, Corona, Octa, Rosal, Plidenta – samo su neki od njih. Uz to je dizajnirala kataloge, cjenike, božićne i novogodišnje čestitke. Surađivala je i s tekstilnom industrijom. Od ideje do izrade prototipa, gospođa Kalentić sve je obavljala sama. Izložene radove odlikuju pročišćene linije, elegancija, jednostavnost, efektnost, upečatljivost i bezvremenost.

Upravo tim riječima mogla bih opisati i samu gospođu Kalentić. Daleko od senzacionalnih medijskih napisa i vreve gradskih ulica, u jednostavnom razgovoru s jednom posebnom osobom otkrila sam jednako tako poseban, zanimljiv i svakako poučan svijet.

Gospođa Kalentić vlada ruskim, mađarskim, francuskim, njemačkim i engleskim jezikom. I u 83. godini odlikuje ju znatiželja i žeđ za znanjem koja manjka mnogim mlađima od nje. Takav pristup zahvaljuje roditeljima, ruskim imigrantima, koji su je od ranih nogu učili važnosti obrazovanja. Jer su oni dobro znali da su obrazovanje i rad put ka stvaranju egzistencije, i onda kad opet krećete od nule. Gospođa Kalentić pripada naraštaju polaznika prve generacije nekadašnje Akademije primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Bila je jedna od pionirki uvođenja dizajna u
svakodnevni život ljudi na našim prostorima.

Unatoč svemu skromna, ne smatra da je njezina životna priča posebnija od tuđih, ali ipak je svjesna svojih postignuća i ponosna na njih. Njezin je rad bio primijećen i priznat - primjerice, za jednu Rosalovu liniju nagrađena je trima Oscarima za ambalažu, priznanju koje su inicijatori Slovenci i do danas održali.

Ljubav prema vlastitoj profesiji nagnala ju je da sačuva radove koje u šali naziva svojom djecom. Sva sreća, jer nitko drugi za to nije imao sluha.  A ideja o izložbi je zapravo nastala igrom slučajnosti, kako mi otkriva. Preko svoje kćeri upoznala je kustosicu Koraljku Vlajo koja ju je potaknula na to da sačuvano blago donira i tako spasi od propadanja i zaborava. Izložba je bila logičan slijed. Ne iznenađuje ni podatak da je sama gospođa Kalentić dvije godine razvrstavala svoj rad i pripremala ga za izložbu.

Marija Kalentić ostvarila je san ne samo mnogih žena već i muškaraca – radila je uspješno posao koji voli, a uz karijeru nije zapostavila obiteljski život. No, nije joj to palo s neba, što mnogi danas kao da nekako očekuju. Ostvarila je to cjeloživotnim učenjem i radom, a ne nekim čudnim prečicama. I zato će njezin rad i život na sve posjetitelje izložbe sigurno, kao i na mene, djelovati iznimno inspirativno.  

    - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći i njemačku verziju bloga.