Blokirani roditelji

Gledam neki dan portale i zapela mi jedna vijest za oko, blokirani su roditelji čija djeca primaju naknade i invalidnine, ali zbog životnih teškoća blokirani su im računi. Zanimljivo da Centri za socijalni rad nisu izašli u susret i dozvolili da ljudi bar dio toga prime na svoj zaštićeni račun. Kakva smo mi država kad blokiramo invalidnine i naknade roditelja djece s teškoćama i kad oni više nikad neće dobiti novce jer Centri za socijalnu skrb ne prepoznaju zaštićeni račun.

Da se odmah razumijemo nisam pristalica da ljudi koji ne plaćaju svoje račune da budu jednaki kao i oni koji plaćaju svoje račune, ali isto tako poznato je da je vrlo jednostavno završiti kao blokiran.

Još uvijek nitko neće promijeniti ovršni zakon a sve više ljudi je blokirano. Žao mi je djece s teškoćom u razvoju i njihovih roditelja. Ovako puno ulažu u svoju djecu i trude s minimalnim sredstvima pomoći svojoj djeci, a isto tako do tih minimalnih sredstava morali su skupiti brdo papira da bi dokazali da njihova djeca imaju pravo dobiti tuđu njegu i pomoć, invalidninu ili roditelji biti roditelji njegovatelji da bi dobili svojih dvije tisuće kuna za svoju djecu.

Kako život nije jednostavan, a pogotovo na ovim prostorima gdje smo siromašni, nema baš previše mogućnosti da pružimo djeci s teškoćama ono što bi trebalo dobiti svako dijete bez obzira jel' imalo teškoću il' ne imalo, dobiti pravo na bezbrižno djetinjstvo, a roditelji da ne budu socijalni problem bez obzira gdje rade i gdje žive. Mi smo dio Europske unije ali u zapadnim zemljama EU sigurno ne bi dozvolili da djeca s teškoćama u razvoju zbog blokade računa ne dobiju svoja sredstva jer nisu djeca kriva, a s druge strane u zapadno europskim zemljama ne bi dozvolili da dođe do blokade računa.

I treća stvar, najbitnija stvar, u zemljama Europske unije se točno znaju prava i obveze države, prava i obveze roditelja, prava i obveze djece. Jer svaka normalna država kad potpiše određene konvencije toga se i drži. Svaka i normalna država ne dozvoljava da djeca ostanu bez hrane, lijekova i potrebne skrbi. Tu mislim i na zdravstvo. Jer zdravstvo je za djecu besplatno do njihove punoljetnosti. Ali, i roditelji imaju u zapadnim zemljama zaštitu sustava koji brine da djeca s teškoćama u razvoju dobiju sve što im je potrebno u određenom trenutku. Volio bih kad svi pričamo o natalitetu da bar brinemo o djeci koja danas žive svoj život da im omogućimo da dostojanstveno žive i kao svako normalno dijete koje se voli igrati, skakati, istraživati i ispitivati.

I za kraj moram, želim mojoj kolegici Maji Sever čestitati za najbolju novinarku. Sretan sam zbog toga, ali s druge strane Maja me naučila jako puno kako treba kroz ljudske priče pokazati kako ljudi žive kod nas.

Vaš bloger na kotačima Hrvoje Antonio Belamarić.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak

Prosječna ocjena: 3,86 Broj ocjena: 7