Hoću pričat - ne daju mi

Hoću pričat - ne daju mi je priča kad se roditelji nađu u problemu tražeći logopeda. Logoped je osoba koja vas uči izražavanju i prvenstveno pravilnom izgovoru. Neka djeca imaju problem od samog rođenja sa govorom, izražavanjem ili sluhom, ali jedne naše novine su objavile priču majke koja je morala plaćati privatne logopede da bi dijete normalno govorilo.

Logopedi su stručnjaci osposobljeni za rad na prevenciji, probiru, otkrivanju, procjeni, dijagnostici, savjetovanju, rehabilitaciji i tretmanu poremećaja humane komunikacije, a što podrazumijeva poremećaje jezika, govora i glasa, poremećaje u čitanju i pisanju, poremećaje oralno-laringealnih funkcija te poremećaje u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji u osoba s posebnim potrebama (mentalnom retardacijom, oštećenjem sluha itd.). (Izvor: Udruga za diskelsiju)

Ovo sam stavio kao definiciju tako da ljudi koji odlučuju o zdravstvu konačno odluče koliko nam treba logopeda da bi pomogli svoj djeci, da mogu normalno slušati i da mogu normalno komunicirati s ostalom djecom, bez poteškoća, bez mucanja, nelagode, prema svojim prijateljima. Jer ljudi i djeca koja trebaju logopeda moraju prvo naći logopeda. 3 do 6 mjeseci se čeka logopeda i to jer ih nema dovoljno, a s druge strane nema dovoljno ni termina gdje bi djeca mogla primiti pomoć svojeg logopeda. Roditelji su na kraju prisiljeni, uz to što plaćaju zdravstvo, dodatno plaćati privatne logopede sve kako dijete ne bi imalo nedostatak govora ili nekih drugih problema. Ovdje se samo postavlja pitanje kakvo smo mi društvo kad nam roditelji pišu pisma da nisu mogli godinama doći na red. Isto tako, nikako da postavimo pitanje sami sebi što je sa roditeljima koji nemaju novaca da plate privatnog logopeda.

U Ustavu Republike Hrvatske piše da se svakom djetetu jamči pravo na zdravstvenu skrb. Zašto djeci zakidamo prava na zdravstvenu skrb i zašto roditelje stavljamo u položaj da plaćaju privatnike. Čitajući tekst u novinama provukla mi se jedna misao; zašto privatni logopedi ne bi dobili priliku da rade s djecom, a da im to plati HZZO. U državnim bolnicama nema dovoljno termina stoga se plaćanje privatnika postavlja kao logična misao. Ovo sve što sam do sada napisao pokazuje da ćemo morati u što skorije vrijeme reformirati zdravstvo jer ako ne možemo djeci osigurati logopede, fizijatre, radne terapeute ili psihologe, onda se moramo pitati zašto to sve trpimo i zašto ne bi netko za to odgovarao. Kada ćemo shvatiti da imamo spor i neadekvatan zdravstveni sustav? Sve više sam razmišljanja da liste čekanja u bolnicama treba ukinuti.

Zašto? Zato što se kroz liste čekanja stvaraju prividni pacijenti koji trebaju obaviti neku pretragu, a onda se poslije ustanovi da se oni na zakazani termin ne pojave. A za djecu uopće ne bi trebalo biti lista čekanja, ona bi trebala biti odmah riješena. Jer ako će djeca čekati onda nam zdravstvo ne treba! Mislim da je ovo najveća sramota za hrvatsko zdravstvo – da roditelji čekaju po godinu, dvije na dijagnosticiranje kod logopeda i na početak terapije. Otvorimo sve mogućnosti da djeca dobiju ono što im treba, bez obzira koja im usluga treba. I još nešto, nemojmo ponižavati njihove roditelje koji moraju plaćati privatnike.

I za kraj, svaki dan slušam o problemima u zdravstvu i potrebama djece u zdravstvu, ali isto tako svaki dan vidim da djeca imaju sve manje prava i da uopće ne razmišljamo kako će ta djeca i njihovi roditelji riješiti vlastiti problem. Pričamo o natalitetu, pričamo o tome kako djeci treba puno dati, a onda kad dođemo do najosnovnijeg dijela u zdravstvu, npr. logopeda, radnog terapeuta ili psihologa - onda kažemo "E sad ne može". To samo pokazuje koliko smo licemjerni i koliko nas boli briga dokle god su nam djeca zdrava. U ovom trenutku moram se zahvaliti svim roditeljima koji su našli sredstva da pomognu svom djetetu jer preko HZZO-a ne bi nikad došli na red.

Toliko od vašeg blogera, čitamo se do sljedeće subote.

Hrvoje Antonio Belamarić



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak

Prosječna ocjena: 5 Broj ocjena: 1