Bolesna djeca i bolesno zdravstvo

I ja ću se pridružiti apelu mnogih svojih kolega i emisije Hrvatska uživo da pomognemo djeci koja imaju zloćudne tumore. Ako ništa drugo, da pokažem svoju solidarnost prema toj divnoj djeci koja imaju pravo živjeti, uživati i voljeti svoje snove. Grozno je kad vidite da se roditelji bore da njihova djeca dobiju lijek koji im bar malo produljuje život. Svatko od nas, nažalost, može doći u tu situaciju da oboli od neizlječive bolesti i da mu treba novac za skupi lijek.

Druga stvar koja me veoma boli je naše zdravstvo za koje znamo i da je u kolapsu i da je bankrotiralo. Ali isto tako moramo jednoga dana biti svjesni da humanitarne udruge ne mogu pomoći našemu zdravstvu i ne mogu se stalno uključivati u akciju za prikupljanje novca za neke skupe lijekove. Djeca koja boluju od zloćudnih tumora i danas čekaju svoj lijek. Jer u državi Hrvatskoj se prvo mora osnivati povjerenstvo da bi se nekom djetetu dao lijek. Znam da su lijekovi vrlo skupi i da je zdravstvo užasno skupo, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Ali isto tako naši političari moraju shvatiti jednog dana da i njihova djeca mogu biti teško bolesna i tražiti lijek. Ono što mene boli jest činjenica da su djeca ta koja najviše stradavaju  u toj cijeloj priči. Stradavaju i njihovi roditelji koji i zadnju kunu daju za lijek ili bilo koje ortopedsko pomagalo.

U svom životu sam se nagledao veoma mnogo borbi roditelja koji imaju djecu s teškoćama u razvoju i koji svakodnevno vode bitku sa sustavom zdravstva u vezi s lijekovima, ortopedskim pomagalima ili pravima na rehabilitaciju svojega djeteta jer rehabilitacija pomaže da to dijete bude uključeno u društvo i da danas-sutra bude građanin društva u kojem ima jednaka prava i obveze kao i svi drugi građani, bez obzira na vrstu invaliditeta koja mu smeta u njegovu daljnjem životu.

No i sami znamo da nije tako, a društvo u kojem živimo već je „oguglalo“ na raznorazne akcije i humanitarno djelovanje. Uvijek se nađu ljudi koji nisu gledali dobrobit humanitarnog skupljanja novca za potrebe bolesne djece, nego su gledali da danas-sutra zarade putem humanitarnog djelovanja.

I za kraj svoj djeci koja su teško oboljela želim da uživaju u životu i da dobiju lijek koji će im pomoći da ozdrave ili da se bolje osjećaju, a njihovim roditeljima da uspiju u borbi za svoju djecu i da znaju da nisu sami. Ima nas  puno koji smo uz njih samo nas ne vide, ali mi smo tu da im pružimo ruku spasa, osmijeha, vedrine i uvijek ćemo biti uz hrabru djecu i njihove roditelje. A sustavu zdravstva poručio bih  da ne bude toliko trom i da se ne događa da svako malo moramo potpisivati peticije za raznorazne lijekove, jer ne smijemo se pretvoriti u zdravstvo u kojem oni koji nemaju - nemaju pravo na zdravstvenu uslugu i lijekove.

Isto tako budimo svjesni da je zdravstvo svugdje u svijetu pa i kod nas  svakim danom sve skuplje i skuplje i da ćemo teško moći hvatati korak sa skupim lijekovima. Ali zato moramo biti svjesni toga da, koliko god možemo, pomognemo onima koji za lijek nemaju.

Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a   

Ocijeni članak