Nova Vlada i što sad

Dobili smo novu Vladu koja bi trebala pokazati kako će Hrvatska sutra bolje živjeti, a u njoj i osobe s invaliditetom. Normalno da u programu nove Vlade su osobe s invaliditetom doživjele samo dva reda kao ranjive skupine u Vladinom programu. Ja se ne osjećam ranjivo kao ni moje kolege i osobe s invaliditetom.

Stoga mi je žao da u programu Vlade nismo dobili malo više prostora jer osobe s invaliditetom nisu samo socijalni problem, one su i zdravstveni i obrazovni problem. Jednako tako su problem pri zapošljavanju i inkluzije u društvo.

Vidjet ćemo koliko će nova Vlada i sam premijer imati sluha za osobe s invaliditetom. Ja ću kao bloger u svojim tekstovima pokušati pomoći i sugerirati što bi sve trebalo napraviti po pitanju boljeg života i inkluzije osoba s invaliditetom u društvo u kojem živimo.

Dakle prvi dokument je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom UN-a. Hrvatska je u ožujku 2015. branila ispred komiteta sto je napravila te je dobila oko 27 preporuka sto treba popraviti od toga su dvije preporuke da se treba ispraviti u roku od godinu dana. Jedna je nevoljna sterilizacija a druga je prisilna hospitalizacija. Ni jedno ni drugo nakon godinu i pol nije riješeno.

Uz to Strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom bila je za razdoblje 2007. do 2015. Do sada nije donesena nova strategija. Vlada ima tijelo koje se zove Povjerenstvo vlade za osobe s invaliditetom. Nepoznat je status povjerenstva no vjerojatno da se zadnjih godinu i nešto nije sastajalo.

Stoga bi prvi zadatak ministarstva trebao biti donošenje strategije te ponovno formiranje povjerenstva. Uz strategiju bi trebao biti donesen akcijski plan u kojem bi precizno bili definirani rokovi tijela provedbe te potrebna sredstva. Trebalo bi raditi na obrazovanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom to punom snagom jer kako imamo problem zapošljavanja zdravih osoba još veći problem imamo u zapošljavanju osoba s invaliditetom. Nismo promijenili u zakonima da osobe s invaliditetom dobiju lakšu mogućnost pri zapošljavanju. Stoga još uvijek imamo u javnim i državnim tvrtkama ne poštivanja kvote pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Kvote podrazumijevaju 45 zdravih za 1 osobu s invaliditetom. Jednako tako kvote bi trebalo promijeniti i dati na 20 zdravih zaposlenih 3 osobe s invaliditetom. Tako da bi osobe s invaliditetom imale malo svjetliju budućnost što se tiče zapošljavanja i uključivanja u društvo.

Jednako tako bi trebalo raditi na obrazovnom sustavu i kompeticijama za osobe s invaliditetom koje bi trebalo pripremati za tržište rada. Kada smo već kod obrazovanja trebalo bi trajno riješiti problem osobnih asistenata u nastavi za djecu s poteškoćama u razvoju.

Zakonski bi trebalo riješiti arhitektonske barijere na svim javnim ustanovama i bolnicama. Nažalost živimo u 21. stoljeću, a još uvijek su pojedine bolnice nedostupne za vršenje pregleda i pretraga osoba s invaliditetom. Moramo prilagoditi prijevozna sredstva osobama s invaliditetom kako bi takve osobe mogle putovati kao i svi drugi. Jednako tako trebalo bi djeci s poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima omogućiti pravo na rehabilitaciju, habilitaciju i socijalizaciju, a majke bi trebale imati svu moguću podršku sustava, zakona i pravilnika te im je sve dostupno ne jednom mjestu. Tako govori najvažniji dokument u RH, a to je Ustav! Dobili smo najveće Ministarstvo, nadam se da nećemo ondje biti zadnja rupa na sviralu.

Toliko od vašeg blogera!
Pratim, skrivam se, čučim u grmu i čekam nove Vladine poteze.

Hrvoje Antonio Belamarić

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak