Počistimo za sobom

S obzirom da svako jutro izvodim psa u šetnju i pokupim s tla ono što ostavi za sobom, počeo sam nanovo primjećivati smeće i svakakve otpatke po ulici. Nažalost, oko naše zgrade i u cijelom susjedstvu ima dosta toga. Već sam pisao o smeću po ulicama, u postu povećenom Splitu , no čini se da je taj problem prisutan u većem dijelu Hrvatske. 

Dio problema, pretpostavljam, leži u tome što ljudi različito poimaju smeće - što to jest, a što nije. Temeljem mojih opažanja, za većinu ljudi pseći izmet spada u smeće (i to je dobra vijest). Čini se, međutim, da isto ne vrijedi za čepove od boca i opuške. 

Dakle, pokupit ćemo s tla biorazgradivi pseći izmet, staviti ga u plastičnu vrećicu koja će u konačnici završiti na odlagalištu otpada, dok na isti taj pod bacamo metalne čepove i kemikalijama zasićene opuške. Istina, za problem psećeg izmeta nemam bolje rješenje, ali mislim da svi možemo utvrditi da je poimanje smeća ovdje poprilično čudno. 

Svake godine prosječno pet BILIJUNA opušaka baci se na zemaljsko tlo i u oceane. Meni se čini da se jedan bilijun može naći pod klupama u hrvatskim parkovima. Opušci su, dakako, biorazgradivi, ali taj proces traje oko 10 godina i svejedno rezultira tragovima cijelog niza štetnih metala, poput kadmija, željeza, arsena, nikla, bakra, cinka i mangana. U osnovi, opušci su toksični i štetni za okoliš. 

Kada su u pitanju metalni čepovi za boce, nekome može biti zabavno to što se u travi obližnjeg parka, kao i u ostalom kvartovskom zelenilu, kriju maleni nazubljeni objekti, no meni nije. 

Ono što mi se u Hrvatskoj jako sviđa jest i to što ljudi znaju uživati u javnom prostoru koji ih okružuje. Klupe u parkovima služe kao punktovi za okupljanje i druženje. Na američkom Srednjem zapadu, vozimo se u krugu posao - trgovački centar – kuća i to je sve, ali ovdje su ljudi vani, na otvorenom, zajedno, pričaju.

Avaj, takvo druženje obično vuče za sobom piće i cigarete. Ono u čemu, živeći ovdje, ne uživam, jest pogled na ostatke ekipne uživancije, rasute po travi. Broj opušaka i čepova posijanih ispod i oko klupa služi kao metar kojim se mjeri intenzitet i trajanje provoda. Najgore od svega je što se koš za smeće često nalazi TIK UZ KLUPU. 

Kad već moram uklanjati s tla ostatke probave svog psa, mislim da je najmanje što drugi ljudi mogu učiniti pokupiti iza sebe svoje opuške i – da ne zaboravimo – čepove od boca. Pokupite i njih, također. 

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak