Povećalo Damira Matkovića: Izborni trijumf Putinove stranke

Putinu sklona stranka, neko je vrijeme bio i njezin predsjednik, Jedinstvena Rusija (Еди́ная Росси́я), zabilježila je uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima. Usprkos predviđanjima da joj zbog dugotrajne gospodarske krize pada popularnost, Jedinstvena Rusija zabilježila je bolji rezultat nego na izborima 2011. i osigurala apsolutnu većinu u Državnoj Dumi, donjem domu ruske Federalne skupštine koji broji 450 zastupnika.

Na izborima je sudjelovalo 14 stranaka, a ukupno 6.500 kandidata natjecalo se za 450 zastupničkih mjesta u Dumi.

Nakon prebrojanih 90% glasova stanje je slijedeće:
                                                                    2016.      mandata      2011.
1. Jedinstvena Rusija                                   54,3%         340         (49,5%)
(Еди́ная Росси́я)
konzervativna, desni centar
2. Liberalno-demokratska stranka               14,7%             41           (11,7%)
(Либерально-Демократическая Партия России)
ultradesničarska
3. Komunistička partija                                 14,6%             41           (19,2%)
(Коммунистическая Партия Российской Федерации)
nereformirani komunisti
4. Pravedna Rusija                                           6,3%             23           (13,2%)
(Справедливая Россия)
Socijal-demokrati
5. ostali                                                                                   5

Pobjedničku stranku jedino može brinuti slaba izlaznost, ni 40%. Neki promatrači ocjenjuju da je slaba izlaznost, a posebno u Moskvi i Sankt Peterburgu, oblik tihog prosvjeda protiv aktualne vlasti. No Kremlj i za to ima objašnjenje: građani nisu bili dobro informirani o tome gdje se nalaze biračka mjesta.

Dvije najveće oporbene stranke, Jabuka i PARNAS nisu uspjele prijeći izborni prag od 5%. Jabuka je dobila 3,5%, a PARNAS 1,2% glasova. Inače, u prošlom sazivu bio je samo jedan jedini pravi oporbeni zastupnik Dimitrij Gudkov iz Jabuke.

Posebnost je ruskog političkog sustava „upravljane demokracije“, kako je nazivaju neki analitičari, da se oporba dijeli u dvije skupine: „sistemsku“ i „ne-sistemsku“. U „sistemsku oporbu“ spadaju stranke koje zapravo u većini pitanja podržavaju predsjednika Putina. Takve su Komunistička stranka, koju već 23 godine vodi Genadij Zjuganov i ultra-nacionalistička Liberalno demokratska stranka Vladimira Žirinovskog. Pravedna Rusija Sergeja Mironova politički je saveznik Jedinstvene Rusije, čiji je sada predsjednik Dimitrij Medvjedjev, premijer Ruske federacije i Putinov najbliži suradnik.

U „ne-sistemsku oporbu“ spadaju 3 stranke i jedna neregistrirana frakcija: Stranka narodne slobode, skraćeno PARNAS (Партия народной свободы - ПАРНАС). Vodio ju je Boris Njemcov ubijen u atentatu 2015. Naslijedio ga je Mihail Kasjanov, koji je od 2000. do 2004. bio premijer Rusije. Stranku Otvorena Rusija (Открытая Россия) – osnovao je 2001. i financira je izbjegli tajkun Mihail B. Hodorkovski, a čelnik joj je Vladimir Kara-Murza (r. 1981.), mladi povjesničar koji je diplomirao na britanskom Sveučilištu Cambridge. Stranku Jabuka (Росси́йская объединённая демократи́ческая па́ртия «Я́блоко») koja se definira kao socijal-liberalna od 2015. vodi Emilija Slabunova (r. 1958.), koja je političku karijeru počela kao zastupnica u parlamentu Republike Karelije.

Sve „ne-sistemske“ oporbene stranke i ovog su puta bile izložene različitim oblicima pritiska. Njihove su skupove ometali „vikači“, koji su ih nazivali izdajnicima i inozemnim slugama. Mediji, a oni su uglavnom pod nadzorom države, rušili su im image i širili lažne glasine. Jedno Kremlju blisko glasilo, objavilo je obnažene fotografije čelnice Jabuke. Vođama oporbe praktički je zabranjeno gostovanje na televiziji.

Analitičari ruske političke scene ocjenjuju da je oporba ipak sama sebi najveći neprijatelj. Rascjepkana i razjedinjena, ni ovoga puta nije uspjela sastaviti zajedničku listu.

Inače, na ovim izborima promijenjen je način izbora zastupnika. Polovica od 450 zastupnika birala se sa stranačkih lista, a polovica izravnim sučeljavanjem. Posljednji puta takav je sustav primijenjen 2003.

Iako Zapad oporbi pridaje veliku važnost, činjenica je da ona u Rusiji nema veliku potporu, i to ne samo zato što joj vladajuća struktura ograničava djelovanje. Demokracija zapadnog tipa golemoj većini ruskih birača ne znači baš ništa. Rusija nikada i nije bila demokratska zemlja! Od srednjega vijeka Rusijom su autokratski vladali carevi sve do 1906. kada je donesen prvi Ustav koji je tek djelomično ograničio carevu svemoć. Slijedilo je dugo razdoblje boljševizma i jednostranačke diktature. S takvom baštinom, demokracija se ne može uvesti ni brzo, ni lako.

Činjenica jest da je u 16 godina na vlasti Vladimir Putin počistio rusku političku scenu. Doslovno. Neki su oporbenjaci ubijeni, neki zatvoreni, neki natjerani ili su pak sami otišli u progonstvo, neki su optuženi za različite kriminalne radnje, a to automatski znači da im je zabranjeno kandidiranje za javne dužnosti. Takva je sudbina snašla i Alekseja Navalnog, vođu uličnih prosvjeda 2011. kada je Putin optužen da je lažirao izbore i prosvjednici su zahtijevali ponovljene izbore. Navalni je tada hitno optužen da je kao niži lokalni dužnosnik za svoj račun sjekao i prodavao državnu šumu i tako je udaljen iz političkog života. Kremlj je postupno preuzeo i nadzor nad medijima. Nepoćudnima su oduzete koncesije. Levada, posljednja neovisna agencija za istraživanje javnog mišljenja prekinula je djelovati nakon što ju je ministar pravde nazvao „stranim agentom“ i to zato što je uoči izbora objavila da vladajuća stranka gubi popularnost.

Prvi puta na ruskim parlamentarnim izborima glasali su i birači s Krima koji je, nakon referenduma, Rusija anektirala u ožujku 2014. Inače, nakon rusko-turskog rata 1768. – 1774. mirovnim sporazumom bila je predviđena podjela utjecaja, ali je carica Katarina Velika prekršila sporazum i 1784. Krim priključila Rusiji.

Washigton se oglasio priopćenjem da neće priznati rezultate glasanja na Krimu. Glasnogovornik State Departmenta John Kirby bio je izričit: „Naše je stajalište da je Krim integralni dio Ukrajine. Sankcije protiv Rusije ostaju sve dok Ukrajini ne vrati nadzor nad Krimom.“

Usprkos krizi i padu životnog standarda, predsjedniku Vladimiru Putinu popularnost raste. Nakon aneksije Krima sa 60% porasla je na 80%. Trijumfalna izborna pobjeda njegove stranke širom mu otvara put prema novoj predsjedničkoj kandidaturi i četvrtom predsjedničkom mandatu. Izbori će se održati 2018.

Ocijeni članak