Povećalo Damira Matkovića: Suton Chávizma

Nacionalno izborno vijeće Venezuele odobrilo je 1. kolovoza zahtjev oporbe da se raspiše referendum za opoziv predsjednika Nicolása Madura. Za Madurove političke protivnike to je veoma važna odluka jer je Nacionalno izborno vijeće izrazito sklono Madurovoj Ujedinjenoj socijalističkoj stranci (Partido Socialista Unido de Venezuela – PSUV), ali do referenduma je još dugačak put.

Nakon 16 godina na vlasti PSUV, koji je osnovao bivši predsjednik Hugo Chávez, izgubio je većinu. Od izbora, održanih u prosincu 2015., većinu u Parlamentu ima oporba okupljena u Stol demokratske unije (Mesa de la Unidad Democrática), MUD je šarolika koalicija 30-ak stranaka centra, te desnog i lijevog centra koja je okupila sve protivnike Chávezovog modela socijalizma na venezuelanski način. Heterogenost koalicije prepreka je njezinom aktivnijem djelovanju u svakodnevnom životu.

MUD traži da se referendum raspiše do kraja godine, ali Nacionalno izborno vijeće u svojoj odluci nije spomenulo nikakav datum. Većinskoj „oporbi“ presudno je važno da se referendum održi do kraja 2016. jer, ako Maduro bude opozvan, moraju se raspisati novi predsjednički izbori. Ako se referendum održi 2017. i Maduro bude smijenjen, njegov će mandat dovršiti potpredsjednik Aristobulo Isturiz.

Ukratko, oporba smatra da je predsjednik Maduro odgovoran za nestašicu hrane, hiperinflaciju i kaotično stanje u zemlji, koja inače ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu!

Da bi se mogao raspisati referendum za smjenu predsjednika zakon propisuje da je potrebno prikupiti 4 milijuna potpisa, odnosno da se za raspisivanje referenduma mora izjasniti 20% biračkog tijela (Venezuela ima 33 milijuna stanovnika). Predsjednik može biti smijenjen jedino ako se za smjenu izjasni više birača nego što ih je na izborima glasalo za njega. Nesvršeni srednjoškolac, bivši vozač autobusa, sindikalist, Chávezov ministar vanjskih poslova i kasnije potpredsjednik Nicolás Maduro na predsjedničkim je izborima u travnju 2013. dobio 7,5 milijuna glasova, što je otprilike broj članova njegove stranke PSUV.

Manje je poznato da Venezuela u doslovnom prijevodu sa španjolskoga znači Venecijica. Do njezine je obale prvi 1498. doplovio Kristofor Kolumbo za vrijeme svog trećeg putovanja u Novi Svijet. Španjolski istraživač Alonso de Ojeda vodio je 1499. ekspediciju koja je pristala na obalama jezera Maracaibo. Talijana Ameriga Vespuccija, sojenice domorodaca i kanali između njih podsjetili su na Veneciju pa je on taj kraj nazvao Veneziola tj. Venecijica ili Mala Venecija. Ime su kasnije prihvatili i Španjolci prilagodivši ga španjolskom jeziku. Talijanski deminutivni sufiks. –iola zamijenili su španjolskim –uela i tako je Veneziola postala i ostala Venezuela, odnosno Venecijica.

Inače, prema Americus, latinskom obliku imena Ameriga Vespuccija, početkom 16. stoljeća nazvane su Sjeverna i Južna Amerika. Istina, za naziv kontinenta, ime je prigodno promijenjeno u ženski oblik.

Iako tako kaže općeprihvaćena legenda, treba biti oprezan. Amerigo je imao iznimni dar za samo-promociju i bio je poznat po osebujnom tumačenju svog života i svojih istraživačkih putovanja. Povijest je dokazala da je dio krivotvorio ili jednostavno izmislio…

Odluka Nacionalnog izbornog vijeća iznenadila je predsjednika Nicolása Madura, ali objavio je da neće tek tako dopustiti da ga se smijeni. Zapravo, otkako je oporba stekla parlamentarnu većinu, Maduro poduzima sve da je onemogući. Na izborima je oporba dobila 112 od ukupno 167 mjesta, što je dvotrećinska većina koja joj omogućava da smijeni sve suce Vrhovnog suda i promijeni Ustav kojim si je Chávez 1999. dao gotovo diktatorske ovlasti.

Međutim, MUD je osvojio 109 mandata (Madurovi socijalisti 55), a 3 mandata, koja po Ustavu pripadaju amazonskim domorocima, osvojili su kandidati skloni MUD-u. Maduro je uspio isposlovati da Vrhovni sud ne potvrdi njihove mandate jer su do njih, navodno, stigli izbornom prijevarom, pa to sve tek treba pomno istražiti. Parlamentarno mandatno povjerenstvo je pak njihove mandate proglasilo pravovaljanima, a na to je Vrhovni sud odgovorio odlukom da će svi zakoni i propisi za koje bude glasovalo ovo troje biti poništeno. Tako je oporbi praktički uskraćena dvotrećinska većina.

Maduro i njegova stranka koriste pravosuđe, koje je pod njihovim nadzorom, da blokiraju gotovo svaki zakon koji donese parlament! Vrhovni sud ih redovno poništava i šalje na ponovnu raspravu, a vladini dužnosnici sustavno se ne odazivaju pozivima za očitovanje u Parlamentu. Maduro je čak zaprijetio da će neposlušnom Parlamentu isključiti struju.

U borbi za politički opstanak, Maduro se često poziva na Huga Cháveza i za sebe kaže kako je njegov najvjerniji sljedbenik. Hugo Chávez (1954. – 2013.) bio je živopisna ličnost. Po obrazovanju vojnik, bio je predsjednik Venezuele od 1999. do 2013. Imao je plemenite namjere smanjiti društvene razlike i redistribuirati prihod od naftnog bogatstva, ali je njegov eksperiment, čini se, zalutao u slijepu ulicu.

Na početku proglasio se vođom „Bolivarske revolucije“ koji je u Venezuelu želio uvesti režim sličan kubanskom, temeljen na nacionalizmu i centraliziranom gospodarstvu, a sve pod nadzorom vojske. Međutim, ostavio je višestranačje, što bi se sada moglo pokazati kobnim za njegovu političku i društvenu baštinu.

Vlasti se prvi put pokušao dočepati pučem 1992., ali nije uspio. Uhićen je i bez suđenja je ostao u zatvoru do 1994. kada ga je oslobodio tadašnji predsjednik Rafael Caldera Rodriguez. Tada je osnovao je političku stranku Pokret za petu republiku (Movimiento de la Quinta República, MVD) i u prosincu 1998. pobijedio na predsjedničkim izborima s 56% glasova. Tijekom prve godine mandata uživao je potporu 80% birača. Međutim, njegove radikalne društvene reforme smanjile su mu popularnost i 2002. uživao je potporu od samo 20%.

Za provođenje reformi koje su trebale poboljšati život siromašnijih slojeva preuzeo je nadzor nad državnom naftnom tvrtkom Petróleos de Venezuela, S.A. (PDVSA) i prihod od nafte i plina počeo nemilice trošiti na socijalne programe. U prosincu 2006. izabran je 2. put za predsjednika i to sa 63% glasova. Usput je gušio slobodu medija i masovno uhićivao političke protivnike. U lipnju 2011. operiran je na Kubi od raka. U listopadu 2012. pobijedio je 3. puta na izborima, ali nakon četvrte operacije u Havani, u prosincu 2012., zbog postoperativnih komplikacija, nije se mogao vratiti u Venezuelu na ustoličenje. Umro je u proljeće 2013., a na čelu države zamijenio ga je potpredsjednik Nicolás Maduro.

Za vrijeme Chávezovog predsjednikovanja Venezuela je počela tonuti u krizu. Pojavile su se strašne nestašice hrane, inflacija je bila među najvišima u Južnoj Americi, demokracija oslabljena, a on i njegova stranka nadzirale su sve državne ustanove, od Parlamenta do sudova. No, isto tako je činjenica je da je znatno poboljšan obrazovni sustav i pristup medicinskoj skrbi. Porasla je zaposlenost, a stopa siromašnih smanjila se za 20%.

Izvoz nafte čini 95% izvoznih prihoda Venezuele, a naftna industrija predstavlja 25% BDP-a. Chávez je i u toj djelatnosti uspio stvoriti nered. Nakon što su ExxonMobil i ConocoPhillips odbili preustroj tako da u njihovim podružnicama u Venezueli državni PDVSA postane većinski vlasnik, Chavez ih je 2007. jednostavno nacionalizirao i potjerao iz zemlje. Spor pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova Svjetske banke trajao je do 2012. Total, Chevron, Statoil i BP pristali su vladi prepustiti većinsko vlasništvo i nastavili su s eksploatacijom nafte i plina.

Međutim, naftna je industrija već dugo u krizi. Proizvodnja je na najnižoj razini od 2003., a glavni su razlog nepodmirena potraživanja inozemnim tvrtkama koje se bave održavanjem i remontom opreme, pa će proizvodnja nafte i plina i dalje nastaviti padati.

Pad cijena nafte, urušio je gospodarstvo Venezuele. Silno je porastao broj pljački i fizičkih napada. Kriminal je u porastu, prodavaonice prehrambenih proizvoda su prazne, jer se u Venezueli praktički više ništa ne proizvodi, nego se hrana uvozi. A kako je državna blagajna prazna, oskudice su postale dio života, baš kao i svakodnevne redukcije struje i vode. Uza sve to inflacija je među najvišima na svijetu. U 2015. iznosila je 180,9%. Usprkos golemim zalihama nafte i plina, zemlja je potonula u siromaštvo. Inflacija je pojela plaće pa se, računato u dolarima i po službenom (nerealnom!) tečaju, najniža mjesečna plaća u posljednjih 5 godina smanjila s 360 na samo 21 dolar, što je na razini Etiopije, jedne od najsiromašnijih država na svijetu.

Zbog krize, vlada je početkom 2016. silno povećala cijenu benzina. Dvadeset godina, od 1997., cijena se nije mijenjala i iznosila je 0.097 centavosa, odnosno 10 lipa! Pun spremnik stajao je 5 kuna! Inflacija i  devalvacija učinili su svoje i vlada je cijenu litre benzina povećala za 6.200%! Ona je 1. kolovoza 2016. prema službenom tečaju iznosila 6 bolivara, ili 4,07 kuna. Ali dok je službeni tečaj za 1 američki dolar 10 bolivara, na crnom tržištu za dolar se nudi i više od 200 bolivara.

Ukupni vanjski dug dosegao je 127 milijardi dolara koji Venezuela sve teže otplaćuje. Kredite joj više nitko ne daje. Caracas je spasila Kina koja je odobrila posudbu 65 milijardi dolara kao predujam za buduću kupovinu nafte. No, ni Kina nije vreća bez dna.

U venezuelanskim gradovima već je postalo obično da gnjevni građani napadaju i pljačkaju prodavaonice s prehrambenom robom. Nedostaje svega; riže, ulja, mlijeka, pelena, higijenskih potrepština. U prva četiri mjeseca Venezuelanski opservatorij za društvene konflikte zabilježio je 166 pljačke i pokušaja pljačke prodavaonica s prehrambenim artiklima. Međutim, mediji o njima ne izvještavaju!

LATAM, najveća južnoamerička avio-kompanija (53.000 zaposlenih) u svibnju je obustavila sve letove za Venezuelu, a onamo od lipnja više ne leti ni Lufthansa.

Usprkos katastrofalnom stanju gospodarstva, usprkos nepopularnosti u javnosti, predsjednik Maduro uživa čvrstu potporu vojske i većine državnih institucija. Procjenjuje se „tvrdi chávisti“ čine oko 20% biračkog tijela i još uvijek nadziru sve ključne državne institucije. Raspiše li se referendum o njegovoj smjeni, nije baš sasvim izvjesno da će Nicolás Maduro zaista i biti smijenjen.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak