Ususret novom životu

Zadnjih godina često čujemo vijesti o odlasku Hrvata u inozemstvo u potrazi za poslom iboljim životom. Mnogi tvrde da u Hrvatskoj nemaju budućnost. Njemačka, Austrija,Švicarska, Irska i Kanada ubrajaju se među najpoželjnije destinacije.

Dosad nitko „moj“ nije napravio tako velik korak u životu. No sada prvi put gledam tu stvarnost ravno u oči. Za par dana moji prijatelji odlaze u Kanadu: mladi bračni par stavit će svoje snove u kofere, psa u transporter i otići ispuniti snove.

Moja strana stvarnosti

I sama sam prije 13 godina ostavila rodni kraj. Moja motivacija bila je druge prirode i nisam puno razmišljala o tome kako ću se snaći u novoj sredini. Sve se nekako spontano razvijalo – počela sam raditi, sklopila sam prijateljstva, ušla u vezu i ubrzo smo krenuli živjeti zajedno – kockice su se same posložile.
Svih ovih godina bila sam u izravnom kontaktu s ljudima koji su dijelili moju sudbinu. Ostavili su sve što im je bilo poznato i došli u Hrvatsku izgraditi bolji, drugačiji život. Oni ispunjavaju svoje snove tamo gdje ih drugi nisu imali. I uglavnom su zadovoljni mogućnostima koje su ostvarili u Hrvatskoj. Mi gledamo Hrvatsku očima kojima “novi iseljenici” gledaju svijet.

Duboke promjene

Kada započneš novi život u novoj sredini, zauvijek se promijeniš kao osoba. Počinješ sve gledati drugim očima. Otkrivaš samoga sebe u drugačijem svjetlu. Suočiš se s novim izazovima, novim mjestima, novim ljudima, novim navikama. Gubiš sigurnost poznatog, ali i strah od nepoznatog i neka nova, jača snaga postaje motivacija koja ruši sve granice.

Shvatiš da je hrabrost precijenjena – ti si samo imao želju. Nastane jezična zbrka u glavi –iako brzim korakom bolje pričaš jezik nove sredine, tvoj materinji počinje hrđati. Očeličiš kao osoba – sve lakše podnosiš udaljenost od svojih i kad ih ponovno vidiš, stvaraš uspomene koje te “drže na životu” dok si daleko. Kada shvatiš da si se snašao tisuće kilometara daleko od doma, imaš osjećaj da te ništa više ne može zaustaviti. Naučiš se tražiti pomoć – nije sram ne znati. Živiš u stalnoj borbi s nostalgijom – nedostaju ti trenuci, zagrljaji, pogledi.

Samo hrabro!

Nisam sigurna bih li ikome preporučila da započne novi život u novoj sredini. Zaista jeteško. Ali, s druge strane, nitko ne može biti potpun kao osoba ako ne nađe „svoje mjesto ispod sunca“. To mjesto gdje nema predaje, gdje neka čudotvorna snaga može zaliječiti duhovne rane koje nastanu zbog udaljenosti. Ja sam ga našla i zaista mislim da vrijedi platiti visoku cijenu. To želim i svojim prijateljima – neka pronađu svoje mjesto i pronaći će sami sebe.Sretno i hrabro!

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života Mariana Cámpera provela je u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ona na događaje u Hrvatskoj pokušava gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radi u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga radija – na Glasu Hrvatske, ima priliku upoznati španjolsko govorno područje s događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak