Delanje na nebeskoj granici

Dok sam neki dan gurao papir u prenatrpani plavi spremnik postavljen na zelenu površinu u mojem kvartu sjetio sam se tehničkog direktora jedne tvrtke koja se bavi skupljanjem tog dijela otpada. Pričao mi je kako je iz svojeg stana u Folnegovićevu naselju gledao kako usred bijela dana jedan čovjek provaljuje u spremnik njegove tvrtke hoteći ukrasti papir kako bi ga prodao u tvornici za reciklažu koja ne pita ništa o porijeklu papira, a poznata je po vlasniku s gotovo najvećim poreznim dugom u državici.

I vikne tako direktor prema kradljivcima: Hej, taj spremnik i papir pripada nekome ne možete tako uništavati i krasti! A delegat mu odgovori: Nama je dozvolu za rad dao Milan Bandić, mi smo branitelji kojima je sve dozvoljeno!Žalio mi se direktor kako takvih tvrtki ima 70-ak na području na kojem su posijani plavi spremnici njegove tvrtke. A i ja sam osobno vidio jednom te dečke kako provaljuju u spremnik u Trakošćanskoj ulici jednog nedjeljnog popodneva. Taj me prizor podsjetio kako mi zagrebački gradonačelnik oduvijek zvuči i izgleda neuvjerljivo.

Recimo prije godinu-dvije još je imao stručno povjerenstvo. Ono je trebalo blagosloviti spalionicu koju bi vodila ekipa sa zagrebačkog pročistača koja je nedavno uhićena, a danas nakon sastanka s ministrom zaštite okoliša žestoko je otriježnjen za recikliranje. Svojski se trudi da opere pročistač otvarajući ga djeci koja se po njemu voze u ZET-ovu vlakiću i sade drvo s Ninom Badrić.

Opet s druge strane mnogo me ljudi i dalje uvjerava kako nema boljeg i kako je on široke ruke. Ti isti ne žele priznati kako na području zbrinjavanja otpada nije učinio ništa te kako daje džeparac umirovljenicima i milijune Dinamu, ali s druge strane potpisuje anekse ugovora pročistaču koji će nas derati na živo i kad on jednom preseli na Ahiret, što je nažalost jedini mogući kraj njegove političke karijere u Apsurdistanu.

No gradi Mile fontane dok djeci snižava cijenu jelovnika u vrtićima s 13 na 9 kuna na dan. Neki dan prof. Nenad Fabijanić, dipl. ing. arh., osvajač prvog mjesta na natječaju za umjetničko rješenje Spomenika domovini (Ocjenjivački sud djelovao u sastavu: Vesna Kusin, predsjednica OS-a, Goran Rako, dopredsjednik OS-a, Marijan Hržić, Damir Mataušić, Helena Paver Njirić, Ivana Tutek) u jednoj reportažici neformalno glagolji s čelnim čovjekom grada o spomeniku između Koncertne dvorane Lisinski i Mickeyeva prijestolja: Kao niša, kao nadstrešnica…

A Mickey će ko iz topa: Kao Lark Trijomf! (Arc de Triomphe – pariška Trijumfalna vrata) Ne baš… promrmlja prof. dr. dipl. ing. arh. I onda zločesta novinarka pita koliko će to stajati, a Mickey ispali: Nećemo se ciganiti... potvrđujući još jednom svoj talent da što je pitanje neugodnije on odgovara besmislenije i više uvrijeđen.

U tom trenutku pomislio sam na konzervatora koji je desetak godina obnavljao Medvedgrad no onda su mu 90-ih rekli da se malo makne u zaklon jer se mora dignuti u zrak dinamitom podnožje ispod južne kule kako bi se napravilo mjesta za protokol, plinski spremnik i spomenik Oltar domovini. Naravno upitao sam se: Hoće li Oltar postati suvišan kad se dignu Mickeyeva Trijumfalna vrata ili će strani državnici nositi dva vijenca na dvije lokacije?

Otišao sam u našu novinsku arhivu i našao crticu iz Novog lista iz 2001. Pokazuje na fotografiji prvog čovjeka grada, koji se sada sprema na preslagivanje Vlade, kako pokazuje prstom prema nebu dok stoji pokraj Oltara domovini. Kolega ili kolegica S. V. piše: Zagrepčanima baš i nije jasno zbog čega je bila potrebna nova rasvjeta kontroverznom HDZ-ovu spomen-obilježju, jer se osvijetljeno kamenje i do sada sasvim lijepo moglo vidjeti, čak i iz središta grada. Iznad naslov: Bandiću je samo nebo granica.
*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak