Pariz se teško vraća u svakodnevni život

Čini se kako će petak trinaesti zasjeniti pariški život na dulji period. Iako to građani pokušavaju, još je uvijek nemoguće vratiti svakodnevni život grada.

Pariz je grad u kojem se miješaju sve rase svijeta i to čini kozmopolitski duh. To je Grad koji je Svijet i tragedija koja se u njemu dogodila se tiče bilo koga na Svijetu, ne samo simbolički već i realno. Pariz je omogućio da se prisjetimo žrtava u Bejrutu, da osvijestimo koja su zbivanja u Keniji. To je mundijalna moć Pariza, grad koji je simbol joi de vivre. Napad u petak je bio napad na način života, slobodu, na temeljna ljudska prava. Ovdje je nezamislivo da se morate upitati za vlastitu sigurnost, da morate razmišljati hoćete li otići na koncert, u kazalište ili na večeru s prijateljima. U Parizu je teror posijan, a to je teror uma i duha.

Pariz se još uvijek oporavlja od krvave noći i nikako da se stabilno postavi na noge. Nema buke iz pariških bistroa i brasserija, otkazane su sve proslave, ne mogu se vidjeti svijetla velegrada, ono što ga čini posebnim. Kada šećete ulicama, osjećate se usamljeno. Tokom subote i nedjelje, ovaj megagrad je bio sablasan, mjesto duhova, napuštenih ulica, zatvorenih dućana, restorana, barova. Neke atrakcije su još uvijek zatvorene, kao što su to nacionalni muzeji, poznata turistička mjesta, a vojska je sveprisutna. Zaista, grad je doživio ratno stanje. 

Početak radnog tjedna se naizgled čini normalnim, no zapravo, ništa nije normalno. Javni prijevoz je počeo funkcionirati, ljudi su krenuli na posao, ali u tišini. Kada koristite metro liniju broj 1, koja povezuje luksuzan, turistički i poslovni dio Pariza, od Trga Bastilje do Elizejskih poljana, osjećate muk, tišinu i nervozu u zraku. U ponedjeljak, velik broj Parižana je radio sa suzama u očima, oni koji su izgubili bližnje, prijatelje, poznanike, svejedno su se odazvali novom radnom tjednu, ali uzalud. Unatoč volji, Pariz ostaje zatočen u prošlom tjednu. U Francuskoj, akademska zajednica ima veliku važnost. Francuski predsjednik Hollande, imao je jučer u podne obraćanje naciji iz dvorišta Sveučilišta Sorbonne. Sveučilišta su postala simbolično mjesto otpora teroru. Takav imidž traje još od Drugog svjetskog rata, kada su studenti mahom pružali otpor nacizmu. Danas, mladi ljudi su ti koji su nosioci joi de vire. Taj slobodni duh je simbol otpora protiv bilo kakvog zla i ugroze slobode.

Zlo se uvuklo u parišku svakodnevnicu. Nedjeljni stampedo je prouzročio paniku velikih razmjera. Ljudi su trčali u suzama i strahu misleći kako im je život ugrožen jer netko hoda ulicom i nasumično puca. To je proizvelo solidarnost medu građanima, otvorili su vrata stanova i pozivali ljude da se sklone u njihove domove. Samo jučer, vojska je tri puta izlazila na ulice. Zračna luka Charles de Gaulle je bila zatvorena (Terminal 2F) jer se sumnjalo o potencijalnoj bombi u prtljazi bez vlasnika. U samom gradu Parizu, linija metroa broj 2 je evakuirana dva puta zbog sumnje na ostavljenu torbu. Svi ljudi su pohitali iz metroa u strahu da se zlo ne dogodi, bojeći se za vlastiti život.
Teror je u Parizu zaživio punim plućima. Nemoguće je opušteno živjeti normalan život i otići na radno mjesto, fakultet, muzej ili restoran. Osvrtanje preko ramena je život u strahu i panici. Tako Pariz proživljava svoje teške dane suvremene povijesti.  

*Iznesena stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak