Čovjek kolica - Šibenik

Drugi dio dokumentarno-igranog filma 'Čovjek-kolica' odvija se u Šibeniku -
Krešimirovu, Draženovu, ali i mojem gradu. Nakon 18 godina došao sam u grad u kojem je rođena cijela obitelj moga oca. Prvo moram reći da se Šibenik vrlo malo promijenio. No, zašto smo ovdje?


Provjeravamo senzibilitet stanovnika Šibensko-kninske županije prema osobama s invaliditetom.  I malo ih zafrkavamo.  Prikazujemo barijere na koje nailaze osobe s invaliditetom. Naprimjer, u Šibeniku su nogostupi jako visoki za kolica, tako da ni majke s malom djecom nisu u dobroj poziciji, barem što se toga tiče.  Kao što sam rekao, Šibenik se nije mnogo promijenio, jedan od novijih objekata je trgovački centar u središtu grada.

Naravno da me zanimalo i pokušao sam ući na ulaz za osobe s invaliditetom. Ali badava. Lanci na jednom ulazu,  a na drugom rampa koja nije baš funkcionalna.  Ipak, nemojte misliti da je meni ovdje loše. Na zapreke sam naviknuo, a događaju mi se jako lijepe stvari. To je sigurno zbog svježeg morskog zraka. Tako sam se našao u popularnom noćnom klubu i plesao s desetak ljepotica. Da, ja sam plesao. Zar ste mislili da ne mogu?

A onda sam išao na razgovor za sezonski posao, pazite sad – konobara! To je u scenariju, ali opet smo testirali kako ljudi doživljavaju čovjeka u kolicima. Jesu li imali pravo oni koji misle da nije svaki posao za mene ili ja koji smatram da mogu raditi baš sve – vidjet ćete u filmu. I još jedna stvar, čini se da sam ovdje jako popularan. Već me nekoliko ljudi prepoznalo i zaustavilo. ‘Bravo, majstore, ti si naš’, reklo mi je više njih. Ima tu i uletačica, pa ako se ne vratim neko vrijeme, tko zna, možda sam postao šibenski zet!

Pozdravlja vas vaš bloger na kotačima

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak