Privatno ili javno zdravstvo?

Privatno ili javno zdravstvo – da li nam to treba? Ovisno iz kojeg kuta gledamo. Iz kuta Hrvatske kad vidiš da ljudi nemaju posao i egzistenciju, a i da ne žele raditi, onda nam treba javno. Zanimljivo da još nismo otkad je Hrvatske niti izgradili novu bolnicu ili kliniku.

Ali pokazuje se da su privatne poliklinike ili klinike modernije, opremljenije te da traže ljude koji znaju svoj posao. Hrvatska ima još jedan problem – jako puno liječnika, fizioterapeuta, medicinskih sestara i njegovateljica nam bježi van kao lastavice za vrijeme proljeća. Ja sam prije svega da se ljude koji su obrazovani i koji su uložili 6-7 godina u svoje obrazovanje jako dobro plati. Ali i da se da mogućnost i daljnjeg educiranja i obrazovanja jer samo nam to može pomoći – i u zdravstvu i drugdje. Kao što znate ja sam osoba s invaliditetom. Zato mi je zdravstvo u krvi. I mislim da ne smijemo napraviti pogrešan korak jer pogrešni koraci u zdravstvu znače nečiji život. A onda nemamo Petrovu 3. Vidite da su se Amerikanci i američka vlada odlučili za javno zdravstvo. Zašto mi imamo taj problem? Trebamo težiti kvantiteti i kvaliteti zdravstva. Evo ja ću možda ove godine prvi put imati pravo na dva tjedna rehabilitacije. Rehabilitacija je meni jednako život i zato to tako moramo gledati. I zato se tu ne može štedjeti, ili na nečijim naočalama, ortopedskim pomagalima...

Imam svježi primjer da se nekoj djeci nisu dodijelila ortopedska pomagala pa je izbio problem. Dijete ako koristi kolica ili hodalicu i ima na to pravo – treba mu dati to pravo. Jer na kraju svako dijete do 18. godine ima pravo na potpunu medicinsku i svu ostalu skrb. Znam da tu sad prevladava moj strogi nazor, ali zašto štedimo na djeci? Ako djetetu damo sve u određeno vrijeme, onda ćemo ga uključiti u društvo bez obzira na poteškoću koju ima. Zašto mu ne omogućiti pravo na adekvatnu rehabilitaciju, socijalizaciju i pravo na to da ima kao i svako drugo dijete zdravstvenu skrb koju zaslužuje. Znam da nismo bogata zemlja, ali bome nismo toliko siromašni da ne bi mogli pomoći jedni drugima da nam u zdravstvu bude bolje. Želim konačno zdravstvo koje će gledati pojedinca i ne pretvarati nas u brojeve i nekakve liste, ali isto tako uvažavati i naša prava na potpunu medicinsku skrb.

Mislim da jako puno dajemo u zdravstvo iz svojih doprinosa a jako puno odlazi na održavanje derutnih dotrajalih i nažalost ruševnih bolnica punih raznih bakterija. Baš mi se neki dan prijatelj požalio da je bio u bolnici i da je pokupio jedan lakši oblik bakterije u samoj bolnici. Ako ne možemo održavati bolnice i ako nemamo adekvatne ljude, a uzeli smo outsourcing čistačica i pomoćnog osoblja, onaj tko je potpisao ugovor mora snositi odgovornost kad se dogodi da pacijent pokupi u bolnici bakteriju. Jer da smo u europskim bolnicama ili u američkim pacijent bi dobio jako veliku odštetu za infekciju i bolnica bi morala platiti milijunske svote. Inače godinama slušam o reformi zdravstva, ali svi ti naši ministri ispadaju smiješni i kao da se igraju s nama i uče reformu na ljudima. A ljudi ispadaju gori nego miševi koje testiraju, a da to samim ljudima i ne kažu.

Drugi fenomen našeg zdravstva je takozvana lista čekanja. Svatko od nas ima nekog u zdravstvu i onda se ja zdravorazumski pitam što će nama lista čekanja kad u globalu većina rješava preko poznanstva, prijateljstva i kumstva ili koverte. Pa onda mi sami sebi lažemo i radimo veliku famu a ustvari ne treba velika fama nego treba realnost. Čovjek kad je bolestan preokrenut će zemlju – da se razumijemo to je normalna reakcija. Jel' tako? Tako je.

Sljedeći problem u zdravstvu mi ne možemo u Republici Hrvatskoj imati toliko puno bolnica i plaćamo samo pola državnog budžeta hladne pogone bolnica i onda normalno da nemamo za medicinske sestre, liječnike, fizioterapeute i sve ostale novca da ih nagradimo ako rade svoj posao. Cijeli život sam praktički u zdravstvu. Ja bih realnu reformu napravio za dva tjedna, ali isto tako moramo biti realni – politika se voli igrati sa zdravstvom jer je to igra „malo ti dam, puno ti uzmem“ i svi lokalni političari vole imati crkvu, školu i naravno bolnicu u svom selu.

Isto tako moram priznati kad nam zagusti ili kad nas stisne onda smo u stanju platiti i dati sve za zdravstvo pa tako moramo početi cijeniti svoje zdravlje i potaknuti na prevenciju od malih nogu.

Jupi, došlo je proljeće i sunce i vaš kotrljajući leti Zagrebom pa, ako nekog zakačim – oprostite nisam htio. Sljedeći tjedan putujem u Šibenik da vidim malo soli i vode.

Vaš kotrljajući Hrvoje




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak