Sportaši svuda oko nas

Ovo će biti sportski blog koji je posvećen sportašima s invaliditetom koji rade iznimne rezultate. Oni nas tako lijepo predstavljaju i pokazuju da se unatoč oštećenjima i invaliditetu mogu napraviti i u sportu izvrsni rezultati. Kroz sport se isto može uspjeti.

Ali kako kod svega ima problema, tako ima i s infrastrukturom gdje bi svi oni mogli trenirati i baviti se sportom. Nemamo jako puno klubova koji se bave raznim sportovima za osobe s invaliditetom, nemamo mnogo infrastrukture, već samo nekoliko manjih dvorana, od Doma sportova, Dvorana Vinko Bek, u zagrebačkim Utrinama bazen, tako da osobe s invaliditetom ili treniraju rano ujutro ili kasno navečer. Hrvatski sportski savez osoba s invaliditetom nije uspio izboriti malo veću infrastrukturu i to je, smatram, veći problem.

Ali problem je ne samo grad Zagreb već još više manja mjesta, gdje bi se te osobe aktivno bavile sportom. Jer ne samo što je sport dobar zbog fizičkog već i psihičkog zdravlja. Ali ima još jedno veliko značenje, a to je druženje sportaša s invaliditetom -druženje i socijalizacija.

A treća, i ne manje važna stvar jesu putovanja po raznim svjetskim i europskim mjestima pa naši sportaši putuju na Paraolimpijske igre, svjetska i europska prvenstva i vrate se sa zlatnim, srebrnim i brončanim odličjima. Ali nisu samo važne medalje. Važno je natjecati se, pokazati sportski duh i družiti se s ostalim reprezentacijama.

Najveći problem sportaša s invaliditetom su financijske prirode, naravno. Jer savezi i reprezentacije jedva imaju budžete kako bi pokrili troškove za razna natjecanja. S tim da nam sportaši nemaju neku veliku sportsku opremu, makar se Hrvatski sportski savez invalida jako trudi kako bi imali sve što im treba za pripreme i natjecanja.

Spomenuo bih Sandru Paović. Bila je među najboljim stolnotenisačicama dok nije bila u kolicima, a sada je kao sportašica s invaliditetom doslovno najbolja na svijetu. Drugi je plivač Mihovil Španja, višestruki nositelj zlatnih, srebrnih i brončanih odličja s brojnih natjecanja.

O tome kakvu promjenu u život osobe s invaliditetom može unijeti sport, svjedoči atletičarka u kolicima, Milka Milinković, jedina osoba na svijetu koja je devet puta sudjelovala na paraolimpijskim igrama. Milka je primjer neuništivog duha sportaša jer se još u vrijeme bivše države bavila sportom, a tada je bilo i većeg ulaganja u sport osoba s invaliditetom. A Milka je i danas aktivna - radi na edukaciji mlađih osoba s invaliditetom pokazujući im da i sport može od njih napraviti bolje i vrednije osobe.

Druga altetičarka, Marija Iveković, ima mnogo osvojenih medalja. Ona je slabovidna što pokazuje izniman trud nje i njezine obitelji. Jer ako je osoba s invaliditetom slabovidna i baviš se kao ona skokom u dalj, slabovidnost joj nije smetala da ostvari sjajnu sportsku karijeru. I danas drži dva svjetska rekorda među sportašima s invaliditetom – u troskoku iz 2008. na Svjetskom prvenstvu u Brazilu te u petoboju 2005. na Otvorenom atletskom prvenstvu u Finskoj.

I uvijek, s puno pozitivne energije, je naša poznata plivačica, Ana Sršen. Ona je prva vrhunska sportašica s invaliditetom u Hrvatskoj - osvajačica brojnih medalja s raznih međunarodnih plivačkih natjecanja. A, najveće je uspjehe postizala na svjetskim i europskim plivačkim prvenstvima. Danas ima svoju plivačku školu gdje uči djecu s teškoćama u razvoju plivanju, socijalizaciji i tako svoje znanje prenosi na djecu.

I ja sam se bavio šahom i košarkom u kolicima, rekreativno. Trenirao sam jedno vrijeme košarku, a šahom sam se bavio tijekom školovanja. Tu bih volio napomenuti da je košarka u kolicima vrlo zahtjevna za treniranje i igranje. U Zagrebu postoje tri košarkaška kluba, ali nema lige, kao što je, primjerice, u BiH. Ondje hrvatski košarkaši s invaliditetom odigraju utakmice i vrate se u Hrvatsku.

Inače, taj je sport privukao i ratne vojne invalide koji igraju s kolegama koji su civilni invalidi. Meni je to jedan od najljepših sportova. Pravila u sjedećoj košarci su ista kao i u normalnoj košarci. Visina koša je ista pa samo zamislite kako je to nama iz kolica ubaciti tricu. Trebali biste to jednom probati.

Imamo još jedan sport, a to je sjedeća odbojka. Tu je mreža spuštena i sportaši su na podu (uglavnom su to osobe s amputiranim nogama).

I za kraj, od mene, uključite svoju djecu s oštećenjima u razvoju u sportske klubove, naučite ih tolerirati različitost u svakom pogledu i pokažite im kako se kroz sport boriti u životu, bez obzira na stupanj invaliditeta.

Veliki pozdrav od Vašeg kotrljajućeg Hrvoja koji obožava gledati i tenis u kolicima.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak