Noć besplatne kulture

Noć je to koja najbolje pokazuje da je ljudima u Hrvatskoj stalo do kulturnih događaja – pogotovo kad su besplatni. Dugi redovi, čekanje pod kišom i gužva za razgledavanje postava nikome nisu predstavljali problem između petka i subote, kada se događala jubilarna 10.  Noć Muzeja.

Ove godine nisam bila tek obični posjetitelj Noći muzeja. Cijelu sam večer provela radno. Posjetila sam tri muzeja i popričala s puno posjetitelja. Svi su istaknuli da ih je činjenica da je ulaz besplatan potaknuo na dolazak čak i po ružnom vremenu.

Izlet za cijelu obitelj

Prvih sati, od ukupno sedam koliko je upad bio besplatan za posjetitelje muzeja, ponajviše sam vidjela grupice tinejdžera i obitelji s djecom. Mnogim je klincima ovo bio prvi susret s muzejom. Primjerice, kada bi se jedna četveročlana obitelj odlučila posjetiti Muzej Mimara izvan ove manifestacije, trebala bi izdvojiti 140 kuna za ulaznice. S obzirom na ekonomsko stanje, vjerujem da bi to većini ipak bilo previše novca.

Ako zanemarimo financijsku stranu, moram priznati da sam dobila dojam da u Hrvatskoj ljudi vole biti dio mase. Biti tamo gdje se nešto događa, tamo gdje su svi. Zato, dok sam promatrala ljude u “razgledavanju“ izložbi prošli petak, učinilo mi se kao da više pažnje posvećuju ostalim posjetiteljima nego samim izloženim primjercima.

Stvar prioriteta

S druge pak strane studenti za većinu kulturnih institucija uživaju popuste na ulaznice, a negdje čak ulaze besplatno. Oni su mladi, još uvijek se formiraju, pa bi im kulturno obrazovanje trebalo biti dostupnije. Pitanje je samo koliko se njih spremno odreći  pivice ili dvije s ekipom kako bi pogledali neku kazališnu predstavu ili otišli na neku izložbu?

Sudeći po popunjenosti kafića i posjećenosti mladima kulturnih institucija poput muzeja, koncertnih dvorana ili kazališta, čini se da nemaju neki  prioritet kulturno se obrazovati. Mislim da kod njih cijena uopće nije razlog za to. Vjerojatno se radi o kombinaciji nepostojanja navike i interesa za kulturu.

Kultura (ni)je trošak

Mnogi su posjetili dva, tri muzeja u jednoj noći i čekat će sljedeću godinu i novu Noć Muzeja kako bi opet kročili u njih. Neki su došli čak i iz drugih gradova kako bi konzumirali bogatu zagrebačku ponudu muzeja – razmišljajući ne toliko kako proći što jeftinije, već kako biti dijelom onoga o čemu svi govore.

Većina nedvojbeno smatra da bi kulturni sadržaji trebali biti jeftiniji, ako ne besplatni. To se jasno odražava u činjenici da su festivali, premijere ili koncerti za koje se mahom dijele besplatne ulaznice uvijek jako dobro posjećeni. Ipak ispada da se na kulturu gleda kao na trošak, a ne ulaganje. I to na trošak kojeg je lako odreći se.





Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.


*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a 

Ocijeni članak