Pod nebom Hrvatske

Razgovor obično ide ovako: Želim ostati u Hrvatskoj. Želiš ostati u Hrvatskoj? Da. Stvarno? Da. Stvarno? Da. Ali... zašto? Smiješno je koliko ljudi ostane zabezeknuto kad im kažem da u doglednoj budućnosti, ako ne i zauvijek, želim živjeti u Hrvatskoj.  I uvijek ostaje ono "zašto", a traženje odgovorana  to pitanje postaje pravi izazov.

Što je to u Hrvatskoj privlačnije od Oklahome, odnosno SAD-a? Zašto želim živjeti ovdje? Mislim da pravi odgovor pokušavam naći otkako sam doselio.  Nekoliko mi stvari pada na pamet: nema puno nasilnih zločina, zdravstveno osiguranje, tramvaji, punica, životni ritam, susjedi, more, ručak (bez juhe) i kava.

Argumenti 'protiv'

Postoje, doduše, i negativni aspekti: visoka razina korupcije u svakodnevnom životu, beskompromisna i prenapuhana birokracija, nesposobni politički čelnici, zapovjednički nastrojena punica, preznatiželjni susjedi, te činjenica da oni najbolji i najbistriji bježe iz Hrvatske kao iz broda koji tone... Sve su ovo razlozi u prilog okretanja na peti i povratka u SAD.

Nije sve u novcu

Međutim, čini se da te dobre i loše stvari nisu dovoljne za objasniti što je to u Hrvatskoj što me drži ovdje. Mogao bih reći da, kad bih se vratio u SAD, ne bih imao pojma čime se baviti i od čega živjeti. Blog o Hrvatskoj, pisanje o Hrvatskoj i podučavanje engleskog jezika neke su od rijetkih stvari koje su isplativije ovdje nego u Americi. U drugu ruku, siguran sam da bih u slučaju prebacivanja obitelji u SAD našli načina kako spojiti kraj s krajem - ipak je u pitanju Amerika.

Iracionalno

Nakon što sam ovakav razgovor vodio već milijardu puta (na poslu, u trgovini, kod zubara, kod doktora, na rođendanskoj proslavi jedne od kćerinih prijateljica iz vrtića, beskrajno s punicom, a ponajviše u svojoj glavi), konačno sam odlučio da ne postoji nikakav racionalan, logičan, za-ili-protiv odgovor na pitanje zašto sam ovdje. A to je dobra stvar.

Umjetnost ili ljubav

To je poput umjetnosti. Umjetnika u stvaralačkom žaru pokreću i intelekt i nagon. Postoji nagon za stvaranjem i intelekt potreban za oblikovanje djela u nešto smisleno i značajno. Ili - to je poput ljubavi. Postoji impuls za ljubav, privlačnost i naknadna racionalizacija te privlačnosti  ("Volim ga zato što..."), ali mislim da u suštini nikad nećemo moći razumjeti zašto stvaramo ono što stvaramo, zašto volimo ljude koje volimo, ili zašto su nam neka mjesta draga, a neka ne.

Slijeganje ramenima

Dakle, kad me netko idući put upita zašto želim živjeti ovdje, znam što će biti moj odgovor. Napravit ću istu onu gestu koju moja punica radi kad ne želi zapravo odgovoriti na pitanje. Znate koju. Podignete ruke, otvoreni dlanovi, pogledate prema gore i slegnete ramenima. Kao da kažem: sam bog zna zašto sam ovdje. A sada prestani postavljati glupa pitanja i pojedi to!



Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak