Kvaziland na putu od 500 godina

Nema, nema!, vikao je prema meni ministar udarajući po šanku Hrvatskog novinarskog društva po nacrtanom kolaču s postocima porijekla električne energije u Hrvatskoj prema energetskim izvorima. Smješkao sam se pitajući se zašto je ministra toliko uzrujalo moje pitanje koliko se skuplja električna energija od prodajne cijene iz hrvatskih termoelektrana (koje koriste mazut zimi) i subvencioniraju li se mazutare onom jeftinijom energijom iz odavno otplaćenih hidroelektrana.

Dakle, ministar mi se obratio: Prijatelju, pazi ovo… pokušavajući mi reći da nema dovoljno energije iz naših hidroelektrana i da mi uvozimo električnu energiju. Nisam imao volje da mu odgovorim Uvozimo iz bosanskih hidroelektrana ili jeftinu energiju iz zastarjele mađarske nuklearke i Krškog. Tko sam ja da išta kažem jednom ministru koji sve zna, ministru koji osobi bez iskustva u energetici povjeri da: 1. piše Nacionalni akcijski plan o obnovljivim izvorima energije u suprotnosti s energetskom strategijom i nakon toga istoj osobi da 2. vodi natječaje za bušenje Jadrana iako još nismo preuzeli EU direktivu o ekološkim zahtjevima za tu avanturu. Nešto mi govori da će slični stručnjaci pisati i novi Zakon o obnovljivim izvorima energije.

Na kraju ministar je od Vlade imenovan za predsjednika Upravnog vijeća Agencije za ugljikovodike te za predsjednika Pregovaračkog tima za pregovore s Ovlaštenicima dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu. Kada nam je ministar prije tog mojeg pitanja prije par godina objašnjavao kako će njemački energetski sustav kolabirati zbog prevelikog udjela obnovljivih izvora energije bilo je već tada jasno o kojem se to kapacitetu radi. Njegov je bivši stranački šef, koji se izgubio jednom u mađarskoj magli jer se to svima može dogoditi, nazvao sve investicije u solarne elektrane kvaziinvesticijama a to je pametni ministar preuzeo. Bivši je ministrov šef otputovao u Katar pa ne mora u tu regiju današnji ministar. Današnji vrhovni gospodarski ministarski strateg zasigurno ima u svojem mobitelu broj državnog tajnika Ujedinjenih Arapskih Emirata Adaba Sultana Ahmeda al Jabbera

Čelnik te zemlje, koja je osma po proizvodnji nafte i sedma po rezervama plina, upozorio je kako su globalni poticaji na naftnu industriju pet puta veći od onih za obnovljive izvore na prošlotjednoj konferenciji o energetskoj budućnosti u Abu Dabiju. Ministrove kvaziinvesticije u obnovljive izvore su Jabberu smislene jer su, njemu neznalici, solarne elektrane konkurentne onima na fosilna goriva bez obzira na pad cijena nafte.

Jabber je pozvao na ukidanje subvencija za fosilna goriva, a naš ministar je preko jedne energetske agencije nedavno objavio kako ove godine više nema ugovora za nove hrvatske solarne i vjetroelektrane. Kolabirajuće neznalice iz Međunarodne agencije za obnovljive izvore upozorile su kako će vlade koje planiraju energetsku budućnost svojih država s fosilnim gorivima jako pogriješiti jer se očekuje novi pad cijena opreme za solarne elektrane. Energetska tvrtka ACWE iz Saudijske Arabije procijenila je kako će cijena solara pasti za jednu trećinu u idućim godinama. Deutsche Bank predviđa da će na 80 posto svjetskih tržišta solar biti konkurentan fosilnim gorivima do kraja 2017. Sve redom neznalice koje ne znaju da će Hrvatska biti u preostalih 20 posto zemalja gdje će se ugljen isplatiti sljedećih 30 godina jer će to Vlada jamčiti našim novcima.  To neznanje čak je ušlo i u najveći europski koncern E.ON jer i ti nesretnici najavljuju zaokret prema obnovljivim izvorima u budućnosti .
U našoj, ispravnoj budućnosti će ministar podijeliti mnogo koncesija za bušenje hrvatskog turizma i ribarstva. Smješkati će on ili neki drugi podobni znalac pored termoelektrana na ugljen u Plominu i Pločama. Na kraju nije li on dio Vlade koja je privukla tsunami investicija od kojeg se još oporavljamo?

 Oporavlja se i jedan Hrvat, investitor koji živi u Kaliforniji i koji je hrvatsku agenciju za isplatu poticaja za obnovljive izvore pitao zašto ove godine više neće biti ugovora za nove solarne i vjetroelektrane. I piše mi taj Hrvat: Katastrofa je s beskrajnim dugoročnim posljedicama što će graditi termoelektrane i uvoziti ugljen iz Indonezije i nakon toga plaćati carbon tax (porez za emisije ugljičnog dioksida).

Ništa, neka vam i dalje tamo raste šikara mi ćemo solarnu elektranu graditi u Sloveniji. Prema trenutnim statističkim podacima država Kalifornija na dan 21.siječnja 2015. ima realiziranih 245.203 (dvjesto četrdeset pet tisuća dvjesto tri) projekata sunčanih elektrana, ukupne instalirane snage od 2332 MW (dvije tisuće tristo trideset dva MEGAWATA).

U Kaliforniji, u  Mojave pustinji, na jugoistoku Kalifornije na cca osam kilometara od granice s Nevadom je 2013. godine puštena u rad najveća solarna elektrana na svijetu IVANPAH. To je najveći solarni projekt na svijetu sa snagom od 377 MW čiste solarne energije što je dovoljno struje za 140.000 domaćinstava. Kalifornija ima preko 26% energije iz obnovljivih izvora energije.

Koliko mi je poznato Hrvatska režimska vlada, odnosno agencije za uhljebljivanje političkih podobnika i istomišljenika, izdaju kvote od 5 MW godišnje za čitavo područje Hrvatske. Hrvatskoj bi dakle trebalo 466,4 godine da dostigne kvotu koju ima Kalifornija na dan 21. siječnja 2015.

Pa prema tome slobodno mogu tvrditi da u realizaciji izgradnje sunčanih elektrana Hrvatska zaostaje za Kalifornijom 500 godina.



*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Ocijeni članak