Kruha i benzina

Geopolitičke igre i velike izjave političara često vam skrenu pažnju s važnih malih stvari. Onih koje su ključne, ali ih nitko ne spominje. Recimo, da bi Putin trebao biti puno više zabrinut zbog zlogukog proročanstva Zorana Vakule nego prijetnji američkog Kongresa!?

Istina, ovo američko-saudijsko poigravanje cijenom nafte na svjetskim tržištima ruskog predsjednika je pomalo živciralo. Kako i ne bi kad mu prihodi od plina i nafte čine 45% proračuna? No, znao je da ni jedni ni drugi ne mogu u nedogled rušiti cijenu energenata, a da ne naštete sami sebi. Zato je bio relativno miran i računao je na vječnog ruskog saveznika, zimu.

Isprobana taktika. Čim temperature padnu ispod nule, Vladimir malo smanji dotok plina preko Ukrajine, a Europljani odmah postanu susretljiviji u pregovorima o cijeni. Brzo zaborave sankcije i sve što su obećali Washingtonu. Barem do proljeća.

Zima je prirodni ruski saveznik još od Napoleonova izleta u Moskvu, a bogme i Nijemci su se oko Staljingrada dobro prehladili krajem 1942. godine. I onda cijelu tu dvjesto godina staru povijesno-ekonomsko-političku doktrinu u pitanje dovede bezazleni meteorolog s kraja Dnevnika?! Zapravo, da. Takva su vremena. Za sve je kriva ta nesretna globalizacija i vanjskotrgovinske platne bilance.

Bude li zaista blaga i topla zima, Europa će trošiti puno manje plina i nafte, najvažnijeg ruskog izvoznog proizvoda. S manje para, Kremlj građanima može priuštiti manje zabave. A kad počnu kopniti moskovski proračunski prihodi, topit će se i politička podrška Vladimiru. Gunđati krenu čak i najvatreniji domoljubi na privremenom radu u Ukrajini. Tako od naoko malog meteorološkog dođemo do velikog ideološkog problema. Odjednom zeleni papiri sa slikama mrtvih američkih predsjednika Rusima postanu poželjnija valuta od padajućeg, ali politički korektnog rublja!

Putinovoj zabrinutosti zbog pada cijena energenata pridružio se i hrvatski ministar Lalovac. Radijskom izjavom, prošli utorak, jasno je podcrtao da interesi građana i države nisu baš uvijek isti. Vi biste jeftiniji benzin, a njemu više odgovara skuplji. Kako sad to? Pa sve do nedavno svi ekonomski analitičari su se kleli da jeftiniji energenti potiču proizvodnju i gospodarstvo. Govorilo se da visoke cijene nafte podižu cijene proizvoda i sputavaju konkurentnost te da ograničavaju kupovnu moć potrošača! A kad potrošači ne kupuju, prodavači ne prodaju, a proizvođači onda nemaju za koga proizvoditi pa otpuštaju radnike... pa oni padnu na grbaču državi... i tako u krug.

Uostalom, što ministra briga kolika je cijena benzina kad su trošarine određene u fiksnom i apsolutnom iznosu, bila cijena 10 ili 1 kunu po litri? To je točno, ali zaboravili ste na cijenu litre goriva dodati najizdašniji i najdraži porez svake vlasti. Onaj koji je svojevremeno uveo Borislav Škegro.

Ministar Lalovac je lijepo objasnio da bi snižavanje cijena goriva za samo jednu kunu tijekom cijele 2015. u odnosu na 2014. godinu proračunu donijelo pola milijarde kuna manje po osnovi prihoda od PDV-a.

Iz svega je razvidno da ministar financija niti kao na mogućnost ne računa da bi niža cijena nafte mogla utjecati na rast gospodarstva, BDP-a i potrošnje koji bi offsetirali pad državnih prihoda od PDV-a na gorivo.

A bi li onda rast cijena nafte riješio problem hrvatske državne blagajne?

Naravno da ne bi. Sve kad bismo zanemarili moguće negativne utjecaje rasta cijene energenata na gospodarstvo i kupovnu moć građana, prihod od PDV-a na gorivo ne bi zakrpao rupu u hrvatskom proračunu niti kad bi cijena nafte bila 300 dolara po barelu.

Padajuće cijene goriva te blaga i topla zima mogu pomoći jedino građanima. Za Putina me baš briga, a Lalovčeva računica mi je klimava.

Nadam se samo da vam je sad jasnija uloga meteorologije u novom svjetskom poretku.

Ocijeni članak