Blagdanska pirotehnika

Još nisu počeli s petardama, ali bojim se da će se uskoro pucati na sve strane. Tako je svake godine u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana - unatoč akciji MUP-a Mir i dobro protiv nedozvoljene uporabe i prodaje pirotehničkih sredstava.

Iako je uporaba pirotehničkog arsenala dopuštena samo između 27. prosinca i 1. siječnja, na tu se restrikciju zapravo nitko ne obazire previše. Broj ispaljenih petardi bit će sve veći s približavanjem Nove godine kada možemo očekivati vrhunac buke kojom se, prema starom poganskom običaju, tjeraju zli duhovi.

Blagdanske crne statistike

Akcija Mir i dobro provodi se od 1993. i svake godine daje sve bolje rezultate, ali i dalje se broje ozlijeđeni. Prošle godine 6 je osoba teže ozlijeđeno, a 13 lakše. Oštećen je znatan broj automobila, kuća i stanova.

U Argentini je broj ranjenih od pirotehničkih sredstava također u padu. Zbog lošeg rukovanja pirotehnikom za Novu 2014. bilo je 136 ranjenih, dok ih je godinu prije bilo 263. Čak je jedno dijete od 5 godina preminulo krajem 2013. od opeklina na 75 % tijela, zadobivenih u požaru njegove kuće zbog krivog rukovanja pirotehnikom. Ovih blagdana neki gradovi u Argentini su primijenili krajnje restriktivnu mjeru – potpuno su zabranili korištenje pirotehnike.

Životinje pate zbog pirotehnike

Dok neki ljudi uživaju u ispaljivanju vlastitog novca, većina kućnih ljubimaca muku muči svaki put kad grune petarda. Psi, mačke, ptice  prestravljuju se od buke pucnjeva. Zbog njihovog do 20 puta osjetljivijeg sluha od ljudskog mogu doživjeti i psihički šok.

Moja kujica Šaša, sa svoje dvije i pol godine, i inače je strašljiva. Čim pukne, trči po stanu u potrazi za najsigurnijim  mjestom i trese se u šoku. Što je starija, ima sve više strahova, pa se čak prestraši kad grmi ili puše jak vjetar.

Buka je nekima muka

Prošle godine na Štefanje, tijekom poslijepodnevne šetnje, puknula je petarda u blizini i Šaša je u panici pobjegla. Kako je šetnja bila uobičajenom rutom, nadali smo se da će se sama vratiti doma. Nakon par sati potrage, vijest da je miljenica parka nestala brzo se proširila u susjedstvu.

Petnaestak je ljudi autom, biciklima i pješice kružilo kvartom tražeći je. Nigdje ni traga. Navečer smo, izmučeni od potrage, prijavili gubitak na stranici Suze - Savez udruga za zaštitu životinja grada Zagreba, te pokrenuli akciju na društvenim mrežama. Bila je to duga i nesana noć.

Sljedećeg jutra rano je zazvonio mobitel. Jedna gospođa iz Svete Nedjelje vidjela je Šašinu sliku na Internetu i pozvala da javi kako je ona dobro i da možemo po nju. Nije nam uopće bilo jasno kako je završila 15 km od stana, ali bili smo presretni što smo je napokon pronašli.

Potraga sa sretnim krajem

Na kraju je ispalo da je Šaša potražila zaklon na terasi jednog kafića pored Jarunskog jezera, gdje je čest gost ljeti. Tamo ju je brižan momak pokupio i odvezao veterinaru na očitavanje čipa - koji nisu uspjeli očitati. Zato su je zadržali preko noći kako bi se kasnije pobrinuli da dođe do vlasnika.

Ako već moramo tjerati zle duhove na kraju godine, voljela bih da to napravimo na stari, originalni način - lupanjem štapovima, loncima i sličnim stvarima koje ne ranjavaju. Bilo bi manje ozlijeđene djece i odbjeglih kućnih ljubimaca. I zato svima želim: mir i dobro.



Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.

Ocijeni članak