Kolumna Kardum - ''Kršćansko-financijska''

U drevnom Egiptu vjerovali su da je faraon božanstvo. Govorili su mu da je bog. To mu je davalo pravo zapovijedati ljudima što moraju raditi. Ovo vjerovanje djelomično se održalo i u starom Rimu. Cezara Augusta ponekad su nazivali „sinom božjim“, a bogme je i Kaligula sam sebe proglasio bogom. Doduše, njegova je garda glede te objave bila malo skeptična, zaključila da je lud i ubila ga.

Poslije, u srednjem vijeku sve do francuske revolucije, ljudi su vjerovali da je kralja postavio sam Bog. Nije baš sam kralj bio božanstvo, ali Bog mu je dao ovlast govoriti drugim ljudima što trebaju činiti.

Danas ljudi vjeruju da Bog nema nikakve veze s tim. Kažu da sad birači biraju svoje lidere koji onda rade točno ono što javnost želi da rade.

Svi gore navedeni opisi vlasti su popularni mitovi.

Mijenja li to išta u stvarnosti? Zapravo ne.

Od starih Židova pa sve do danas ljudi stalno iščekuju dolazak obećanog Mesije koji će riješiti sve njihove probleme. Onog raspetog ne računaju nego traže nekog novog, praktičnijeg, koji bi pokrio minus na tekućem, povisio plaću ili bar malo pogurao taj vražji BDP. Naravno, svatko ima svoje viđenje kakav bi on trebao biti i što sve napraviti. A takvog, eto, baš nema ni nakon deset izbornih cirkusa. Pardon, ciklusa. Cijelu stvar dodatno kompliciraju lažni proroci i varalice. Oni povremeno naprave gadnu pomutnju svojim obećanjima čuda, nove pravednosti i boljeg života. Ljudi naivno povjeruju, odjure do glasačkih kutija, zaokruže njihovo ime i širom otvorenih očiju čekaju čudo. I tako svaki put.

Iluzija predizbornih obećanja traje kraće od boje na glasačkom listiću. A onda razočaranje pa sve ispočetka. Doduše zamjetna je jedna demokratska inovacija. Nezadovoljni puk više ni mesiju ni varalice ne pribija na križ. Naprotiv, kršćanski im daje drugu priliku. Koliko čujem, sukladno zakonu, čak i oni iz zatvora se mogu kandidirati za novog mesiju?!

I tko je sad tu lud? Oni koji svaki put nanovo povjeruju ili oni koji olako obećaju? Ili, pak, oni koji su pogubili biblijske šalabahtere s upozorenjem o lažnim prorocima?

Advent je čudno doba godine. Hrvati se ne mogu odlučiti koga zapravo čekaju. Niti što žele. Jedni čekaju 25., a drugi 28. prosinca. Treći ih uvjeravaju da je sve to folklor. I da nisu shvatili što zapravo znači „drugi dolazak“.

No u jednom su složni. Svi iščekuju mesiju koji će riješiti sve njihove probleme. Jer je tako lakše.

Ono „budite spremni“ i „bdijte“ malo se po putu pogubilo.


Ocijeni članak