Susjedov otrovni bombon

U prošlosti, i u svojoj knjizi, pisao sam o razlikama između hrvatskih i američkih susjedstava i kvartova. Pokušavao sam shvatiti kako je moguće da osjećam veću bliskost sa susjedima u stranoj zemlji nego u saveznoj državi iz koje potječem. Za to krivim Noć vještica. E sad, ja volim Noć vještica, ali razmišljanje o tom prazniku otkrilo mi je mnogo toga što ne valja sa životom u Americi.

Kao djetetu, u 80-ima, rečeno mi je u školi i u medijima da loši ljudi vole trovati dječje slatkiše na Noć vještica. Tako je, najstrašnija stvar u Noći vještica u Americi nisu bile vještice, vragovi i duhovi (ili nindže) što lutaju ulicama. Najužasniji, najgrozomorniji dio te noći bili su susjedi koji dijele besplatne slatkiše.




Nepovjerenje, najslađi slatkiš

Razmislite kako to djeluje na um jednog djeteta. Pred tobom je nešto što stvarno voliš – slatkiši koje ti je dao susjed ili netko tko živi u tvojoj ulici, ALI ti slatkiši te mogu ubiti ili ti naškoditi iz jednostavnog razloga što u svijetu postoji zlo! Wow! Traženje slatkiša od vrata do vrata bilo je prva instanca usađivanja nepovjerenja i skepticizma prema ljudima oko mene. Nikad nisi mogao biti siguran pretvara li se netko da je ljubazan kako bi te namamio da kušaš njegove zatrovane slatkiše.

Ovo raspirivanje straha nije bilo samo djelo nekakve urbane legende. Sjećam se večernjih vijesti u Noći vještica koje su prikazivale kako djeca nose slatkiše u bolnicu i liječnike kako obavljaju rendgensko snimanje za slučaj da u njima ima skrivenih žileta. Na rendgen! Činjenica da su osobe od autoriteta ponavljale ova upozorenja pokazuje koliko su Amerikanci paranoični kad je u pitanju njihovo vlastito društvo.

Apsurdno

Kad danas mislim o tome, cijela ideja zvuči smiješno. Gdje bi moji zli susjedi nabavili svoj otrov za slatkiše? Je li on bezukusan? Najgore od svega je to što cijelom ovom zločinu nedostaje ikakav motiv. Nasumičan je, i upravo zbog toga u mojoj djetinjoj mašti djelovao je toliko zlo i zastrašujuće. Svatko je mogao biti zločinac. SVATKO!

Pokvareni uspjeh

Dakle, pretpostavljam da bi ti zlikovci gajili nadu da će čuti kako se neko dijete razboljelo ili je umrlo od zatrovanog slatkiša? Možda u novinama, na vijestima, za vrijeme subotnje dječje nogometne utakmice? I što onda? Značajno bi se pogledali, kimnuli glavom, ili si pokvareno dali pet? Ali naravno, uza sve otrovane slatkiše u opticaju, kako bi znali da na djelu bio jedan iz njihovog asortimana? Zvuči totalno apsurdno. I jest. Nema, niti je ikad bilo, prijavljenih slučaja otrovanih slatkiša u Americi. Pa ipak, odrasli su se držali te priče.

Ne u Hrvatskoj

Ne mogu zamisliti da se takva priča ukorijeni u Hrvatskoj. Mislim, jedna od funkcija susjeda ovdje jest nasumična razmjena hrane, kolača i slatkiša. Zapravo, svatko će barem jednom u životu dobiti od nekog čokoladu. I, još važnije – ovdje je snažniji osjećaj međusobnog povjerenja u društvu. Čak i usred gorućih političkih rasprava i prosvjeda, nemam osjećaj da je društvo spremno povjerovati da bi netko samo tako otrovao hrpu djece.

Na početku svoje hrvatske avanture bio sam razočaran što mi kćer neće iskusiti pravu američku Noć vještica. No kad bolje razmislim, možda je i bolje tako. Barem neće biti zatrovana nepovjerenjem i strahom od vlastitog društva.




Da, sad ćete reći: Noć vještica je bila prošli tjedan. Istina, ali ovako novi post vremenski odgovara mom radio prilogu o djeci koja slave Noć vještica u jednom zagrebačkom vrtiću. Prilog će biti emitiran u subotu 8. studenog u HRT-ovom Weekend Magazinu Glasa Hrvatske nakon Croatia Today u 18.15 CET.



Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.

Ocijeni članak