Prokletstvo crnog zlata

Čini se, dakle, da u hrvatskom Jadranu ima nafte i plina. Hm... Huraaaa? Teško je reći. Sve što mogu izustiti je ovo: Molim te, Hrvatska, dobro razmisli.

Vlada je omogućila javnu raspravu o bušenju morskog dna u Jadranu. Ako ste protiv, možete poslati email na adresu rudarstvo@mingo.hr. Nemam osjećaj da je ta problematika u Hrvatskoj odjeknula dovoljno snažno.

Norveška: Druga riječ za raj?
Vjerujem da svi volimo zamišljati kako se Hrvatska preobražava u sunčanu verziju Norveške. Trenutno, Norveška svoje mirovine financira sredstvima dobivenim od ekploatacije naftnih i plinskih rezervi u Sjevernom moru. U tom fondu toliko je novca da svaki Norvežanin može uploviti u mirovinu kao milijunaš.  Možete li zamisliti kako bi to izgledalo da Hrvatska stvarno postane poput Norveške? Bili bismo toliko bogati da bi mogli po cijeli dan sjediti i piti kavu! I svi misle: Norveška je europska zemlja, Hrvatska je europska, pa zašto ne?

Prokletstvo resursa

Evo zašto: među državama s golemim količinama prirodnih resursa Norveška prilično strši. Većina drugih zemalja boluje od onog što se naziva prokletstvo resursa. Pogledajte države s prirodnim resursima koji se eksploatiraju i vidjet ćete da njihove ekonomije bilježe manji gospodarski rast i niže razine ukupnog razvoja. Uzmite potom visokorazvijeni Japan, zemlju bez prirodnih resursa, te ga usporedite s... bilo kojom državom u Africi ili na Bliskom istoku.

Takvo prokletstvo često se očituje u visokoj korumpiranosti, internim regionalnim sukobima i nestabilnosti tržišta.

Prvo, korupcija: dok novac curi, otvara se prostor onima koji ga kontroliraju da se okrenu korupciji. Novac i utjecaj mogu minirati pravila i institucije na koje javnost računa u zaštiti sebe i svog okruženja.

Unutarnji konflikt: ako mislite da su napetosti između Dalmacije i kontinentalne Hrvatske sad snažne, pričekajte samo da se nadomak bračke obale otkrije nafta. Pogledajte referendum o neovisnosti Škotske. Dio te inicijative bio je naslonjen na prihode koji stižu s bušotina načičkanih duž škotske obale. Sukobi u zemljama poput Libije, Iraka i Konga vode se uglavnom zbog kontrole nad resursima pojedinih regija.

Konačno, u zemlji ovisnoj o prirodnim energentima, gopodarstvo obično raste asimetrično – industrije orijentirane na takve resurse jačaju na račun ostalih sektora. Cijene roba i proizvoda uvelike variraju. Što će s hrvatskim gospodarstvom, podignutim na nafti i plinu, biti za 10 godina, kad Al Gore izumi raketni osobni ruksak jetpack na sojino biogorivo, ili tvrtka Tesla Motors otkrije kako proizvesti dostupan električni automobil na sunčevu energiju? Slobodan pad, eto što.

Najcrnji scenarij
Ljeto 2010. proveo sam u Splitu, s novorođenom kćerkom. Nekoliko mjeseci prije toga, eksplodirala je platforma Deepwater Horizon i u Meksički zaljev izlilo se 4,9 milijuna barela nafte u 87 dana. Sjećam se da sam zurio u horizont netaknutog Jadrana, zahvalan zbog činjenice da se tako nešto u Hrvatskoj nikad ne bi moglo dogoditi. Bušenje za naftom nadomak hrvatske obale nepovratno mijenja tu činjenicu.

Molim vas opet, duboko promislite. Zapitajte se, kakva bi Hrvatska bila bez mora? Jer upravo to je na kocki.  (Odgovor: bila bi sličnija Oklahomi ili, još gore, Arkanzasu!)


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.

 

Ocijeni članak