Plaće na sunce!

Ne biste vjerovali, pisanje bloga i predavanje na fakultetu nisu  među najunosnijim poslovima... Niti u jednoj zemlji! No, u Hrvatskoj je i sam pojam zarađivanja novca priličan misterij za širu javnost. Ali najbolji dio svakog misterija je svakako pokušaj njegovog odgonetavanja.  



Jedna od stvari koju sam primijetio u Hrvatskoj jest to da se dobar dio vremena na kavama posvećuje ogovaranju i špekulacijama o tome koliko bi, prema našim procjenama, netko mogao zarađivati. Osobito ako je ta osoba javni službenik, onaj kojeg plaćaju porezni obveznici. Računica tada uključuje sve varijable umreženosti te osobe - iz kojeg sela potječe, iz kojeg je sela njegov šef, obiteljske/kumske odnose i ostale faktore koji bi mogli ukazivati na nekakav pretpostavljeni nepotizam ili favoritizam i time veću plaću. 


Provjerite!

U Americi baš i ne sjedimo po kafićima nagađajući koliko bi 'taj i taj' mogao zarađivati, iz dva razloga: 

1) Ne pijemo kavu na način koji bi nam omogućio zalaženje u tako detaljne rasprave. Jer naš je moto: Plati. Popij. Otiđi;

2) Podaci o visini primanja javnih službenika dostupni su u nekoliko baza podataka na internetu. Upravo tako. Iz udobnosti vlastitog doma možete utažiti znatiželju 'surfajući' po plaćama svakog javnog, državnog ili lokalnog službenika koji vam padne na pamet. 

Kad su moji roditelji, oboje učitelji, rekli da nemaju dovoljno novca da nas posjete u Hrvatskoj, pogledao sam kolike su im plaće. Avaj, nisu lagali. U Oklahomi, javni službenik s najvećom plaćom je vodeći psihijatar pri saveznoj Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti. Prošle godine zaradio je 294.737,51 dolara. Guverner te savezne države stekao je u istom razdoblju 147.000,10 dolara. Najmanja zarada iznosila je šest centi ili oko 35 lipa - pretpostavljam da je neki nevoljnik toliku naknadu dobio za 30-ak sekundi rada. 


Moraš imati nekakvu vezu? 



Nepovjerenje hrvatske javnosti u državno-javni sektor toliko je duboko da sam bio totalno obeshrabren od prijavljivanja za posao na Sveučilištu. Bliski ljudi informirali su me da bez kakve-takve veze nemam šanse. Slično tome, kad netko dozna da radim za HRT, uslijedi pretpostavka da mi tamo već radi netko iz obitelji. Nemam nikog svoga na HRT-u. Neumrežen sam poput vašeg mobitela iz 1999. Najveći krivac možda nije favoritizam sam po sebi, već ponižavajući učinci naše percepcije favoritizma. 

Spomenuo sam tu misao za vrijeme nedavnog intervjua s novinarskim veteranom Dobroslavom Silobrčićem, koji me pitao što bi, po mojem mišljenju, moglo poboljšati situaciju u Hrvatskoj. Javnost gubi, ili je možda već izgubila, povjerenje u naše čelnike i u državu. U srcu našeg nepovjerenja je sljedeći matriks: posao u javnom sektoru-plaća-veza.  


Zastrašujuće je samo to...

Zamislite da Hrvatska ima sustav transparentnosti sličan onome u SAD-u. Svaku sumnju bismo mogli odložiti u stanje potpunog mirovanja. Znali bismo ne samo koliko tko zarađuje, nego i gdje novac odlazi i koliko ga gdje ide. Nepotizam, favoritizam, rođački i kumski ortakluk, sve ono što po općem uvjerenju dominira državnim i javnim institucijama, postali bi svima vidljivi, poput malenih pikseliziranih otisaka prstiju na mjestu zločina. Možda bismo spoznali da su naše pretpostavke o nečijem probitku itekako pretjerane. A možda bismo otkrili da smo ipak dobro pretpostavljali.  


... da smo možda u pravu

Vjerujemo da je sustav krivo postavljen i da je igra namještena za nekolicinu odabranih. Nažalost, postojeća situacija gaji nesigurnost koja ne potkopava samo sveukupno povjerenje javnosti, već i našu vjeru u druge i u same sebe.



Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.

 

Ocijeni članak