'A ti ne bi ukrao?!'

 „Znaš ti nas!", vikao je uzbuđeno socijalni radnik porijeklom iz Hrvatske u jednom njemačkom gradu kad sam ga 2001. pitao što misli koliko su ukrali skupljači novca skupljenog od naših radnika  devedesetih za obranu. Nisam se usudio pitati zna li za anegdotu o kćeri jedne skupljačice novca (kasnije zastupnice naravno) koja je tih godina prije izlaska u Njemačkoj gurala ruku u mamin ormar, u vreće za smeće pune maraka, koje nije nitko imao volju brojati a još manje davati neke priznanice, i uzimala sebi džeparac koliki je htjela. Prisjetio sam se te neugodne situacije kad sam neki dan stajao na zagrebačkom Glavnom željezničkom kolodvoru i slušao priču o tomu kako je ovog ljeta jedna lokomotiva od Šibenika prema Kninu stala usred noći jer je nestalo goriva. Putnicima, među kojima je navodno bilo i stranih turista, ljuti je strojovođa objasnio kako je netko krao gorivo ali je zaboravio koliko mora ostaviti.

„Stari, ta ideja o plinifikaciji željeznice je odlična ali poručili su mi da je ne predlažem jer će oni koji sada kradu gorivo ubiti i tebe i mene“, tako je navodno jedan proizvođač lokomotiva 2006. objasnio jednom poduzetniku koji je predložio uvođenje plina kao goriva u željeznički promet zbog ušteda i smanjenja emisija štetnih plinova još 2006. godine. Plin je nemoguće zamračiti. „Bio je mrkli mrak, negdje oko 2 sata prije otprilike 6 godina“, priča mi jedan moralni strojovođa,“primijetio sam ipak kako se oko mjesta gdje se toči gorivo nalaze kradljivci, uspio sam izbrojati 29 kanistara po 50 litara. Vratio sam se nadzorniku i rekao mu: Ajmo uhvatiti te lopove! On mi je odgovorio: „Čekaj moramo zvati policiju.“ „Ali oni će pobjeći dok policija dođe!“ Krenuo sam, premda me nadzornik pokušao zadržati. Kad sam se počeo spuštati prema mjestu gdje su bili lopovi on je počeo vikati: „Nemoj, možda su naoružani!“ Lopovi su pobjegli…sa skoro 1500 litara dizela. Mislim da toga danas ima bitno manje jer se ljudi boje otkaza.“

„Moje su procjene da se krade od 10 do maksimalno 20 tisuća litara dnevno“, rekao mi je predsjednik Sindikata strojovođa Nenad Mrgan, „no problem je što Infrastruktura ima zastarjele spremnike gdje nema ni brojčanika već se stanje mjeri šipkama pa se nikad ni ne zna koliko zaista ima goriva.“ Modernizacijom tih sustava pojačala bi se kontrola no sindikalisti misle kako se kod takvih poslova to jako preplaćuje. Neslužbeno spominje se iznos od 33 milijuna kuna koji bi spriječio krađu a sindikalisti misle kako su cijene najavljenih kamera od 100-200.000 eura pretjerane . Strojovođe tvrde da gorivo nestaje i tijekom održavanja lokomotiva a tamo su kontrole slabe i nije bilo niti jednog otkaza. S druge strane dosta je ljudi dobilo otkaz ali su uz za to specijalizirane odvjetnike vraćeni na posao. Protiv njihovih šefova je podignuta kaznena prijava za neprovođenje odluke suda jer ih su ih odbili primiti natrag. Isto tako u Sindikatu misle da je nepravedno da željeznica plaća namet unutar cijene goriva za ceste od 60 lipa po litri a od toga nema ništa.  

Volio bih vidjeti neko istraživanje koliko uopće stanovnici u ovoj zemlji vjeruju u to da treba braniti javno dobro. Opet sama spoznaja koliko ulažemo ili smo spremni ulagati u zajednicu ne bi smanjilo krađe taman da se svi stanu pred ogledalo te istine. Često čujem kad takve priče radim i prepričavam: „A ti ne bi ukrao! A ti ne bi zaposlio rodbinu, peglao službenu karticu, izgradio vikendicu ukradenim novcem, prodao državnu zemlju u bescjenje, odbacio opasni otpad za novce, prešutio moćnom političaru da je glup!“ Ja bih stavio drage ljude u vlak, onaj koji se probio kroz snijeg jer su ga dječica razgrnula  i otputovao u neku nepostojeću nevinost. 

Ocijeni članak